Dva dana nakon što je pismom koje odaje klasu obavijestio klub da odlazi, 36-godišnjak igrao je zadnju, 156. utakmicu za Genou. Na tribini kultnog stadiona, pritom, bila je njegova jaka zagrebačka ispostava, koju su pojačavali domaćini: "Uomo e capitano vero, grazie di cuore", odnosno pravi čovjek i kapetan, hvala ti od srca stršalo je s tribine. I slijevalo se na teren kada bi god dobio loptu.
Dinamo, HSV, Fiorentina, Lazio, Genoa. Kapetan od Dinama do Genoe, srebrni "vatreni", jedan od onih koji su priču pričali na svoj način, i onaj za kojeg mnogi kažu da je posebnog kova, svoju je talijansku priču, eto, zaključio u 65. minuti 37. kola Serie A, sezone 2024/25.
Luigi Ferraris i gotovo 37 tisuća gledatelja podiglo se na noge i dugim pljeskom odalo mu počast. S dušom, na koju je uvijek slab, Ligurija, odnosno "La superba", zajedno s igračima Atalante, kao i Gasperinijem, odlučila mu je kazati veliko "grazie". Emotivno? Malo je reći... Trebalo je to doživjeti. Razgovarali smo zadnjih dana, no tek do sinoć nismo mogli shvatiti veličinu, ostavštinu koju ostaje iza njega. U Italiji, Milan Badelj definitivno je cjenjeniji nego doma. Što dovoljno govori. O njemu.
U subotu, 17. svibnja, dakle, zaključio je svoju talijansku epizodu. Veliku epizodu. S 346 nastupa za Fiorentinu, Lazio i Genou taj je tihi a zapravo veliki "vatreni" ušao u red najznačajnijih Hrvata u Italiji, uz bok Marija Pašalića, Brozovića, Bokšića i - Bobana. Uz onoga uz kojega bi ga mnogi željeli vidjeti. Povratak kući za rijetko ostvarenog frajera, koji razmišlja i djeluje na malo drugačiji način sigurno je opcija, no kako će se ona točno definirati, vidjet ćemo. Ali, da je spoj njega i Dinama suđen, o tome nema spora. A, ujedno, i posve iskreno, "modri" ne smiju propustiti čovjeka koji nudi neku veću dimenziju. Zvonimir Boban toga je, koliko znamo, posve svjestan...