Njegov dolazak označio je i iskazivanje klupskog jedinstva, činjenice da u plavom domu nema nikakve drame. Jasno, svi su svjesni važnosti utakmice protiv momčadi Nikole Šafarića, nakon poraza i loše igre protiv Genka, ne bi bilo dobro da se zapne na sjeveru Hrvatske, treba čuvati bodovnu prednost na vrhu ljestvice.
Naravno da svi u Maksimiru znaju za Bobanovu kritiku Kovačeviću, ali isto tako, svi su je shvatili u pozitivnom smislu. Razgovor Bobana i Kovačevića može samo pomoći i trebao bi biti inspirativan za sve. Kako su reagirali igrači? Po onome što smo uspjeli saznati, plavi dečki posve su svjesni da su zabrljali s Genkom, bilo je samokritike, ali sa završnom rečenicom...
- Glave gore, idemo dalje!
Saznali smo da su, inače, bili iznimno napaljeni za utakmicu s Belgijancima, da su držali da se ta prepreka može preskočiti. Međutim, to se nije dogodilo, što zbog taktičke zamisli trenera, ali također i zbog njihove prezentacije. Odnos igrača i trenera i dalje je na najboljoj mogućoj razini, ali jasno jest da se što prije moraju točno definirati razlozi tako slabe izvedbe protiv belgijskog kluba. Čujemo kako se dečki iz svlačionice nadaju da još nije sve izgubljeno u Europi, drže da Genk uopće nije ništa bolja momčad od njih te da u uzvratu to zorno žele i pokazati. Ali isto tako im je jasno da glavni fokus mora biti nacionalno prvenstvo. Ne smiju se događati kiksevi kao u prvom dijelu sezone.
Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se Dinamo postaviti u Varaždinu. Nakon kritike Zvonimira Bobana, za očekivati jest da bismo trebali vidjeti goropadni Dinamo, napadački nastrojen, momčad bez straha. Konačno, zar nije logično da se Dinamo mora tako postaviti protiv svake momčadi u HNL-u? Kovačević ima najbolji roster u prvenstvu, tu nema nikakve dvojbe, nema potrebe za bilo kakvim taktičkim pretumbacijama. Vidjet ćemo kakav će sastav u baroknom gradu poslati na teren. Neka su predviđanja da bi se u udarnom sastavu umjesto Sergija Domingueza trebao pojaviti Niko Galešić na stoperskoj poziciji, da bi se malo mogli odmoriti Hoxha i Topić, a zaigrati Vidović ili Verela na lijevoj strani napada, a Bakrar na desnoj.
