Dražena ne možemo i nećemo zaboraviti

Predanost radu, pobjednički mentalitet - to je bilo ono što je Dražena izdvojilo od ostalih. Da, bilo je i talentiranijih, ali takvog kao Dražen nije bilo. Barem u Europi.

Danas kad se sjećamo onog tužnog dana iz 1993. godine moramo se prisjetiti i činjenice da je toga dana za dio hrvatskih ljubitelja košarke - taj sport doslovce umro.

Srećom, sjećanja nam nitko ne može oduzeti.

Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to petog lipnja 1993. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom, njemačkom manekenkom Klarom Szalantzy koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.

Draženovim odlaskom otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila. Dražen je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu.Živio je za košarku i za sport.

Karijeru je počeo s 15 godina u Šibenki s kojom je Petrović dosegao neslućene visine, igrao je finale Kupa Radivoja Koraća 1982. i 1983., a te je godine sa šibenskim klubom osvojio i naslov prvaka Jugoslavije, naslov koji je za zelenim stolom pripao Bosni. Odmah zatim otišao je u Cibonu s kojom je dvije sezone zaredom pokorio Europu.

Dražen je 1988. prešao u Real Madrid, a s Jugoslavijom je godinu kasnije postao prvak Europe i najbolji igrač prvenstva. Toga ljeta prelazi u NBA, u Portland Blazerse, a s reprezentacijom je uzeo i svjetsko zlato u Buenos Airesu. Nije impresionirao u prvoj sezoni na američkom kontinentu, no ipak je ostvario transfer u New Jersey Netse u čijem je dresu stekao status legende.

Na kraju druge NBA sezone s reprezentacijom Hrvatske osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni izgubivši u finalu od Dream Teama predvođenog Michaelom Jordanom, Magicom Johnsonom i Larryjem Birdom.

Posljednja sezona karijere bila mu je i najbolja. Izabran je u treću petorku NBA lige, bio je najbolji bek lige po postotku šuta (51,8 posto), prvi strijelac Netsa s 22,3 koša, a sa sjajnih 87 posto bio je i najbolji izvođač slobodnih bacanja. S 44 koša Houstonu postavio je osobni rekord u NBA ligi.