Eduardo: U slučaju moje smrti sva moja imovina pripala bi Zdravku Mamiću

Svjedočeći na osječkom Županijskom sudu na suđenju za izvlačenje novca iz kluba, u tzv. aferi “Dinamo 2”, da Silva je rekao kako je ugovor potpisao 2001. godine, kada još nije dobro govorio hrvatski jezik, pa ga nije niti čitao, a niti dobio nakon potpisivanja.

Kazao je kako su se, nakon njegovog prelaska u londonski “Arsenal” u Engleskoj šokirali kada su vidjeli taj ugovor.

Mogu reći samo par dijelova, gdje je bilo ugovoreno da u slučaju moje smrti, sva moja imovina i prava pripadaju Zdravku Mamiću, da dok god igram profesionalno nogomet Mamićeva agencija ima pravo na 25 posto moje zarade, a da Zdravko Mamić može kad god hoće pristupati mom tekućem računu, posvjedočio je da Silva.

Iako je potpisivanju bila nazočna prevoditeljica da Silva tvrdi da mu nije bilo ništa objašnjeno kakve su njegove ugovorne obaveze prema Agenciji, a ugovor je potpisao jer je vjerovao svom tadašnjem agentu iz Brazila.

Na pitanja Uskoka potvrdio je iskaz iz istrage po kojem mu je tada rečeno da ugovor mora potpisati kako bi mogao igrati nogomet u Hrvatskoj, i da bi se Zdravko Mamić mogao brinuti o njemu kao menadžer.

Kasnije je potpisao aneks toga ugovora, što ponovno nije čitao, a kada ga je u Engleskoj preveo vidio je da tamo stoji kako je od Mamićeve Agencije dobio 100 tisuća eura, što, napominje, nije bila istina.

Da Silva je kazao kako je tijekom igranja u Dinamu, osim isplata na svoj račun, kao bonus za dobre igre, u dva navrata dobio “na ruke” ukupno 500 tisuća eura, ali kako ne zna je li to bio novac kluba, ili Zdravka Mamića.

Prema ugovoru četvrtinu zarađenog novca nosio Mariju Mamiću
S obzirom na ugovor kojeg je imao s Mamićevom agencijom, prema kojemu je 25 posto zarađenog novca trebao plaćati agenciji, Eduardo navodi kako je taj novac nosio Mariu Mamiću, da bi svaki put kada bi dobio novac u gotovini potpisao potvrdu, ali Mario Mamić njemu ništa nije htio potpisati.

Neposredno pred odlazak u engleski “Arsenal” da Silva je potpisao treći ugovor s “Dinanom”, u kojemu, za razliku od prethodnog, nije imao pravo na podjelu transfernog obeštećenja.

Kada sam Zdravka Mamića upitao zašto u trećem ugovoru nemam pravo na podjelu transfera on mi je rekao “Ljubavi moja, nemoj se sekirati, bit će”, kazao je Eduardo.

Prelazak u Arsenal, što je bila i njegova želja, telefonom mu je najavio Zdravko Mamić, koji mu, kako tvrdi, nije rekao kakav će ugovor imati s tim klubom. Navodi da nije bio upoznat sa svojim financijskim pravima prije potpisivanja, i da je to to vidio tek kada je potpisivao ugovor.

Da Silva je rekao da je nakon nekog vremena, kada nije igrao zbog ozljede, do njega došao važan čovjek iz “Arsenala”, te mu ispričao tijek pregovora, u kojima su sudjelovali Zdravko i Zoran Mamić, treneri “Arsenala” Arsen Wenger i Boro Primorac te neki menadžer iz Pakistana.

Rečeno mi je da me Zdravko Mamić hvalio kao igrača, govorio da sam ja njegov sin, i da dobro paze na mene. Preneseno mi je da je Mamić u jednom trenutku upitan zašto me naziva sinom i tako hvali, kada je u pregovorima smanjio moju plaću u korist Dinama, mislim za dva milijuna eura, odnosno 500 tisuća eura svake godine, ustvrdio je da Silva.

Da Silva kaže da nije dobio ništa od transfernog obeštećenja pri odlasku u Arsenal
Napominje kako u konačnici nije Da Silva, a kada je Zdravko Mamić došao u Englesku, vezano za transfer Vedrana Ćorluke u “Manchester City”, zamolio ga je da razgovaraju o tome.

Rekao mi je da je FIFA zabranila takve ugovore, i da cijela odšteta mora pripasti klubu. Meni je Zdravko Mamić tada nudio da mi plati 150 tisuća eura, na što nisam pristao, i od tada više nisam imao nikakvih kontakata s njim, kazao je da Silva.

Iako je rekao kako mu Dinamo nije ništa ostao dužan, svjedoku je bio predočen aneks ugovora o profesionalnom igranju iz prosinca 2004. u kojem stoji da mu je Dinamo dužan 400 tisuća eura.

Da Silva tvrdi kako ne zna točno o čemu se radi, ali vjeruje da je to bilo povezano s isplatama koje je dobio “na ruke”.

Na upit tužiteljstva potvrdio je raniji iskaz kako mu je taj aneks predočen tek tijekom istrage, te da mu nije poznato da bi on potpisao takav dokument.

Potpis je vrlo sličan mom, ali ne mogu biti potpuno siguran. Ako sam ja ovaj aneks i potpisao, nisam znao što potpisujem, jer meni nitko iz kluba nije rekao da bi mi Dinamo bio dužan 400 tisuća eura, stoji u iskazu, kojeg je Eduardo potvrdio na današnjem suđenju.

Eduardo navodi kako je za “Arsenal” potpisao 3. srpnja 2007. ali mu nije poznato trgovačko društvo “Rasport Managment”, koje se u optužnici spominje kao jedna od tvrtki preko kojih se izvlačio novac iz Dinama.

Tužiteljstvo tereti okrivljenike da je sporazum između “Dinama” i tvrtke za usluge u posredovanju prilikom Eduardovog transfera Arsenal, vrijednog više od osam milijuna funti, sklopljen tek 2,5 mjeseca nakon potpisivanja ugovora o transferu.

Izmijenjenom optužnicom okrivljene se tereti da su Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura
Uskok tvrdi da je tvrtka “Rasport Managment”, u kojoj je ovlaštena osoba bio Mario Mamić “Dinamu” za svoje usluge ispostavila tri računa, ukupne vrijednosti 900 tisuća funti te da je tvrtki na račun ukupno plaćeno 8,59 milijuna kuna.

Tijekom trosatnog ispitivanja Eduardo je, odgovarajući na upite obrane, kazao da nije sudjelovao u pregovorima između Dinama i Arsenala te da je s Mamićevom agencijom poslije vodio sudski spor, koji je riješen dogovorom, po kojem će agenciji platiti novac koji je dobio igrajući za hrvatsku reprezentaciju.

U nastavku ročišta trebali bi biti ispitani igrači Josip Tadić i Ivan Kelava te bivša članica Uprave “Dinama” Amra Peternel.

U tzv. aferi “Dinamo 2”, za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH, i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Nikky Arthur Vuksan.

Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od 2004. do 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih tvrtki te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.

Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 milijuna eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milijun eura.