I slijede nam tri velike utakmice, prilika za polufinale, a to bi bio najveći uspjeh hrvatskog ženskog rukometa ikada.
Da ćemo se naći u situaciji da igramo za 4 boda za drugi krug nitko nije ni sanjao. I samo to je bio dovoljan razlog da se zna da će utakmica sa Srbijom biti iznimno teška. Naše cure tog iskustva nemaju, dok je s druge strane stajala jedna iskusna reprezentacija koja se borila za pobjedu i ostanak na turniru. I nije bilo lako, jer je Ljubo Obradović iskusni lisac i nametnuo je ritam Hrvatskoj u kojoj je dominirala srpska obrana.
Snažna sredina sa Trifunović i Pop Lazić, pomognuta Lavko prvi puta u kompletnom izdanju na ovom turniru, napravila nam je puno problema. Jednostavno, dobro su tukle i dok naša obrana nije poečla raditi isto Srbija je dominirala. Ali, onda je nakon crvenog kartona Andree Šimare (opravdanog nakon udaranja Lavko u glavu), nešto kliknulo u glavama naših rukometašica i sve manje je prostora bilo za srpski vanjsku liniju koju je odlično širila iskusna Kristina Liščević, a Lavko i Stoiljković bili odlični realizatori. I onda je krenuo brži rukomet, promjena ritma i sa -4 u samo pet minuta stigli smo na poluvremenu do 14:14.
Najveći problem nam je bio flaster koji je s Katarinom Krpež dobila naša Ćamila Mičijević. Bila je zamka srpskog izbornika koju smo riješili tek u posljednjih pet minuta prvog poluvremena. To nam je stvorilo napadački neodlučnost i koliko god Ćamila bila opasna, tek smo s ulaskom Lare Kalaus počeli igrati brže i otvarati prostore u betonskoj obrani Srbije. Mičijević je ostala za obranu i to je radila odlično. Popriličan problem je bilo ispadanje Šimare, jer Paula Posavec ima problema s koljenom, pa je već nakon prvog napada i gola morala na klupu.
No, izlaskom Šimare, mora se vratiti u igru, jer nije tu bilo previše izbora. Vidjeli smo u prvom dijelu i Kristinu Prkačin čiji je šut pomogao, ali kao prednja u obrani nije se nametnula, pa je povratak u 6-0 bio efikasnije rješenje. Jednostavno, morali smo nametnuti ritam protivnicama kojima je ovo bila treća utakmica u četiri dana, koje su izranjavane ozljedama. Protiv takvih nema nadigravanja u što smo se sami uvjerili u prvih 25 minuta.
Inače, Šimara je dobila i plavi karton, što znači da će sudačka komisija analizirati njen faul i utvrdi li se da je bio namjeran, neće igrati sljedeću utakmicu. Nadajmo se, ipak, da neće biti tako.
Žestoko smo nastavili. Bilo je tu dosta pogrešaka, ali isplatilo. Ulazak Stele Posavec dao nam je novu napadačku svježinu, ali i obrambenu u 5-1 s kojom nismo dali mira protivnicama. S Josipom Mamić dobili smo sigurnost u realizaciji s desnog krila, pomalo se slika koju smo željeli stvarala. Počela je raditi crta s Debelić. Bila je to velika borba, jedno potpuno novo iskustvo za ovu našu mladu i neiskusnu ekipu, što je strašna stvar.
Nije nam baš išla obrana, jer Kristina Liščević je lako radila prolaze i viškove, a kada obrana nije na top razini, to je uvijek teškoća. Čekali smo i Teu Pijević koja nije uspijevala raditi čuda, makar ih je najavila u prvom dijelu kada je Krpež ulovila živu loptu.
Foto: AFP
