U toj eri njegov je klub igrao i skupinu Europske lige, izbacivši u play-offu Galatasaray, dok su u grupi suparnici bili PSG, Sevilla i Borussia Dortmund, osvojili su jedan bod, protiv Parižana. Jovičević je kao sportski direktor napravio odličan posao kad je u klub doveo Španjolca Lucasa Pereza iz druge momčadi Raya Vallecana u trećoj španjolskoj ligi.
U Karpatima je on postao važan igrač, vrlo brzo je otišao u PAOK za 800 tisuća eura, kasnije i u Deportivo otkud je za 20 milijuna eura došao u Arsenal. Nakon što je trener Sevidov dobio otkaz, klupski čelnici predložili su Jovičeviću da sjedne na klupu iako on to nije planirao. No, pristao je, u tom trenutku postao je trener i počeo se razvijati kao trener. Na klupi Karpata bio je 46 utakmica, upisao je 12 pobjeda, 12 remija i 22 poraza, a zadnja mu je utakmica bio poraz od Šahtara (3:0) u prosincu 2015.
U sezoni 2016./17. došao je u Celje. Slovenski su klub preuzeli ukrajinski investitori, Jovićević je bio njihov čovjek za klupu i sve je krenulo jako dobro. U 24 utakmice, Jovićević je imao devet pobjeda, devet remija i samo šest poraza, a Celju je Europa izmaknula za samo jedan bod. Međutim, došlo je do previranja na vrhu, Ukrajinci su izašli iz posla, a novi gazde su Jovićeviću počeli spremati otkaz.
Bilo je burno, Jovičević nije htio sam odstupiti jer je imao dvogodišnji ugovor, pa je postao čak i žrtva svojevrsnog ‘mobbinga’, gdje mu nisu dali raditi, niti platiti čitav iznos, a već su postavili nove ljude, čak i trenera. No, nekako su se dogovorili, Jovićević se rastao s Celjanima. I uskoro je došao poziv iz Maksimira.
O Jovičeviću smo početkom ožujka detaljnije pisali u kolumni, u neka sretnija vremena dok se nogomet još igrao.
