Preminuo Boris Spaski

Spaski se probio kao šahovski wunderkind, postavši najmlađi sovjetski igrač koji je osvojio titulu međunarodnog majstora u dobi od 16 godina. Vrhunac šahovske izvrsnosti dosegnuo je osvajanjem Svjetskog prvenstva 1969., pobijedivši Tigrana Petrosjana, te je titulu držao do 1972. godine.

Spaski će zauvijek ostati upamćen kao sudionik povijesnog meča na Svjetskom prvenstvu 1972. protiv Bobbyja Fischera, prozvanog Mečom stoljeća te održanom u Reykjavíku na Islandu. Ovo natjecanje, održano u jeku Hladnog rata, nadišlo je granice šaha i postalo kulturni fenomen koji je privukao globalnu pozornost.

Nakon gubitka titule Spaski je nastavio igrati na visokoj razini. Godine 1976. emigrirao je u Francusku, gdje je nastavio sudjelovati na turnirima. U rujnu 2010. godine doživio je moždani udar i bio je hospitaliziran u Moskvi. Nakon toga je vraćen u Francusku, gdje je, prema vlastitim riječima, bio izoliran i loše tretiran.

U kolovozu 2012. godine vratio se u Rusiju pod kontroverznim okolnostima. Njegova supruga i sin tvrdili su da je bio otet, ali Spaski je izjavio da se vratio dobrovoljno zbog osjećaja izolacije u Parizu.

Nakon povratka u Rusiju nastavio je promovirati šah. U studenome 2014. bio je počasni gost na meču za Svjetsko prvenstvo između Magnusa Carlsena i Viswanathana Ananda u Sočiju. Andrej Filatov, predsjednik Ruske šahovske federacije, opisao je njegov doprinos šahu kao "neprocjenjiv za naciju".

"Njegov elegantan stil igre, karakteriziran univerzalnim i harmoničnim potezima, učinio ga je jednim od najcjenjenijih i najomiljenijih igrača u povijesti šaha. Spaski je svojim doprinosom šahovskoj teoriji i sportskim ponašanjem za pločom postavio standard koji su slijedile generacije igrača.

Osim natjecateljskih uspjeha, Spaski je bio poznat po svojem gospodskom držanju i duhovitosti, što ga je učinilo omiljenom figurom u šahovskoj zajednici. Njegovo nasljeđe uključuje brojne briljantne partije koje i dalje inspiriraju šahiste diljem svijeta", objavila je Europska šahovska unija.