Preminuo John Robertson, najbolji igrač u povijesti Nottingham Foresta

 Vijest o njegovoj smrti potresla je nogometni svijet, a njegov bivši klub oprostio se od njega dirljivim riječima.

"Slomljena srca objavljujemo vijest o smrti legende Nottingham Foresta i dragog prijatelja, Johna Robertsona. Pravi velikan našeg kluba i dvostruki osvajač Kupa prvaka, Johnov nenadmašni talent, poniznost i nepokolebljiva odanost Nottingham Forestu nikada neće biti zaboravljeni. Počivaj u miru, Robbo… Naš najveći," stoji u priopćenju kluba.

Sućut je izrazio i bivši igrač Celtica Alan Thompson, kojemu je Robertson bio mentor.

"Upravo sam čuo razornu vijest da je moj bivši pomoćni menadžer u Celticu preminuo. Moje misli i molitve su s njegovom divnom obitelji", poručio je Thompson.

Nenadmašni talent i skromni genij

Iako je vijest bila šokantna, Robertsonovo zdravstveno stanje posljednjih se godina pogoršavalo. No, nasljeđe koje ostavlja za sobom ne blijedi. Brian Clough ga je nazvao "Picassom", a oni koji su ga gledali znaju i zašto. Njegov nekadašnji kapetan John McGovern mlađim generacijama pokušao je dočarati njegovu genijalnost.

"Kažem im: 'Sjećate se Ryana Giggsa, jednog od najboljih lijevih krila svih vremena? E pa, John Robertson je bio poput njega, ali s dvije podjednako dobre noge, ne samo jednom'. Bio je superiorniji nogometaš", govori McGovern.

Njegova briljantnost bila je razlog zašto se Luiz Felipe Scolari, brazilski izbornik koji je osvojio Svjetsko prvenstvo 2002., "zaljubio" u Cloughovu momčad. Slično je razmišljao i Jose Mourinho, koji je 2015. napisao predgovor za knjigu o čudesnim godinama Foresta. "Općenito ne vjerujem u čuda", rekao je Mourinho. "Uvijek mislim da je potreban talent da se stvori ono što biste mogli nazvati čudom. A ovaj tip, Robertson, imao je nevjerojatan talent."

Pa ipak, Robertson nikada nije bio u užem izboru za Zlatnu loptu, a mnogi moderni igrači vjerojatno bi ga morali potražiti na internetu. Craig Bellamy, današnji izbornik Walesa, u svojoj je autobiografiji priznao da kao mladi igrač u Norwichu, gdje mu je Robertson bio trener, nije imao pojma o kakvoj se legendi radi.

"Netko mi je rekao da je nekada bio pravi igrač. Sada to znam... Ali tada bih ga gledao sa zavojima oko koljena, kako puši cigaretu i mislio: 'Nema šanse'", napisao je Bellamy.

Čovjek koji je pokorio Europu
Na terenu je bio nezaustavljiv. Robertson je postigao jedini gol za pobjedu protiv Hamburga u finalu Kupa prvaka 1980., čime je Forest obranio
naslov. Godinu ranije, u finalu protiv Malmöa, asistirao je Trevoru Francisu za pobjednički pogodak.

Uoči finala 1980., Clough je na pitanje o njemačkom braniču Manfredu Kaltzu samouvjereno odgovorio: "Imamo malog debelog tipa koji će ga okrenuti naopačke... John Robertson? O da. Vrlo talentiran, izuzetno vješt... okrenut će ga naopačke."

Nakon što je zabio taj odlučujući gol, Robertson se prisjećao: "Mora da sam bio u šoku. Ili sam možda bio samo iscrpljen - to je bio dug trk po mojim standardima. Stajao sam ukopan na mjestu, podigao ruke u zrak i pomislio: 'Opa, upravo sam zabio u finalu Kupa prvaka'."

Rođen u Škotskoj, Robertson se pridružio Forestu 1970. godine. Prije dolaska Briana Clougha 1975. bio je na transfer listi, no pod legendarnim menadžerom postao je ključni igrač, odigravši 243 uzastopne utakmice između 1976. i 1980.

S Forestom je, osim dva europska naslova, osvojio i naslov prvaka Engleske, UEFA Superkup, dva Liga kupa i brojne druge trofeje. Za škotsku reprezentaciju upisao je 28 nastupa i postigao osam golova, uključujući i pobjednički protiv Engleske 1981. godine.

Uspješna trenerska karijera i životne bitke

Nakon igračke karijere, koju je završio 1986., posvetio se trenerskom poslu. Najveće uspjehe ostvario je kao pomoćnik svom bivšem suigraču Martinu O'Neillu. Zajedno su vodili Wycombe, Norwich, Leicester, Celtic i Aston Villu. S Celticom su osvojili tri naslova prvaka Škotske, tri Kupa i jedan Liga kup, te stigli do finala Kupa UEFA.

Robertsonov život obilježile su i teške osobne bitke. Godine 2013. doživio je srčani udar, a kasnije se borio i s Parkinsonovom bolešću. No, najveće tragedije doživio je ranije. Njegova kći Jessica, rođena s cerebralnom paralizom, preminula je 1996. u dobi od 13 godina.

Mentalnu snagu pokazao je 1979. kada je zaigrao u polufinalu Kupa prvaka protiv Kölna i postigao gol samo tri dana nakon što je saznao da su mu brat i šogorica poginuli u prometnoj nesreći. "Kad sam zabio", rekao je kasnije, "rekao sam sebi: 'Ovaj je bio za mog brata'."

Zbog svega toga, navijači Foresta ga smatraju najvećim igračem u 160-godišnjoj povijesti kluba. Bio je, kako je to rekao njegov suigrač Larry Lloyd, "apsolutni čarobnjak". Svaki klub ima igrača koji je sinonim za njegovu dušu. Liverpool ima Kennyja Dalglisha, Manchester United Georgea Besta. Forestov je bio John Robertson, čovjek s magijom u kopačkama.