Osijeku u idućem prvenstvenom kolu slijedi gostovanje kod Lokomotive, Sopić bi, kako stvari stoje, trebao biti na klupi, ali tko bi mogao staviti ruku u vatru da će se to i dogoditi.
Osijek je u velikim problemima. Bijelo-plavi su, 14 prvenstvenih kola prije kraja prvenstva, na začelju lige, a minus za Vukovarom 1991. sada je za jedan bod veći nego što je bio proteklog vikenda. Otkako je HNL, bijelo-plavi se nikada nisu našli u sličnoj situaciji, pa čak ni u onoj “slavnoj” sezoni 2013./14., kada su prvoligaški status spašavali u posljednjim minutama posljednjeg prvenstvenog kola.
Ni protiv Hajduka Osječani nisu puno ponudili. Ne samo da su opet pali bez ispaljenog metka, nego nisu čak pokazali ni zube. Što, iz perspektive aktualnog trenutka u kojem se nalaze, kada im svaki bod život znači, zapravo i najviše boli. Hajduk je bez puno muke i velike igre odnio bodove u Split, ne pamtimo kada su posljednji put “bijeli” tako lagano, rutinski, prošetali Osijekom. Minimum koji se očekuje od momčadi koja se bori za prvoligaški ostanak jest da, ako ništa drugo, barem “grize”, ali čak ni to u igri bijelo-plavih ne vidimo.
Ni traga ratnicima. I zato je sve manje onih koji vjeruju kako će sezona biti zaključena uspješno. A Osijek se, bez obzira na “svemirske uvjete” u odnosu na ostatak lige, doveo u situaciju da je uspjeh postao i sam ostanak u ligi. Utakmica protiv Hajduka pokazala je kako je obrana nestabilna, vezni red (u kojem nedostaju igrači koji su dovedeni da prave razliku, Vrbančić i Šopov) ne kreira, a napad je posljedično bezopasan. Četvrti put u posljednjih pet prvenstvenih utakmica Osijek nije zatresao protivničku mrežu. Učinkom od svega 18 postignutih golova bijelo-plavi su uvjerljivo najneefikasnija momčad lige.
Željko Sopić je na jesen preuzeo momčad s Opus Arene nakon što su se zaredali loši rezultati, poslije niza od tri uzastopna poraza i u trenutku kada je Osijek bodovno izjednačen dijelio prvenstveno dno s Vukovarom, ali očekivana “šok-terapija” nije se dogodila. Štoviše, njegov učinak na klupi Osijeka još je i slabiji od onoga njegova prethodnika. Simon Rožman je u 11 prvenstvenih utakmica osvojio devet bodova, u prosjeku 0,82 po utakmici. Sopić je u idućih 11 utakmica osvojio osam bodova, odnosno 0,73 u prosjeku po utakmici. U posljednjih deset godina, otkako je mađarski kapital ušao u klub, slabiji bodovni učinak imao je tek Borimir Perković s prosjekom od 0,57 bodova u sedam prvenstvenih utakmica koliko je proveo na klupi. Nikada u trenerskoj karijeri Sopić nije imao tako loš učinak.
Imao je Sopić na jesen ozbiljnih problema, zbog silnih ozljeda s teškom mukom je uopće sastavljao momčad za trening, a onda i za utakmice. U prilog mu, naravno, nije išlo ni kašnjenje plaća igračima, što je potencijalno moglo imati utjecaja, ali ni nakon što su dugovanja isplaćena, a klub se vratio u redovan ritam podmirivanja financijskih obveza, to se ne osjeti na terenu. I nakon što je ove zime momčad prošla kroz ozbiljnu rekonstrukciju, Osijek je i dalje zakucan za dno, a Vukovar se malo-pomalo odvaja. I, za razliku od Osijeka, izgleda kao momčad s ciljem i jasnom idejom kako ga ostvariti.
