Srbija želi plinsku interkonekciju i s Grčkom i s Hrvatskom

Od 27 zemalja članica Europske unije, samo pet ih nema izlaz na more, što znači da LNG terminali nisu rješenje za Mađarsku, Austriju, Češku, Slovačku i Luksemburg. Riječ je o objektima u luci koji primaju, skladište i pretvaraju ukapljeni prirodni plin (LNG) u plinovito stanje, nakon čega se plin plinovodom isporučuje građanima i gospodarstvu.

Trošak izgradnje LNG terminala varira ovisno o veličini, vrsti terminala, lokaciji i pratećoj infrastrukturi. Prema Reutersu, izgradnja jednog takvog postrojenja u njemačkom gradu Stadeu, koja je započela 2024. godine, mogla bi koštati oko 1,6 milijardi eura.

Za Europsku uniju, alternative ruskom plinu su plin iz Norveške i istočnog Mediterana, kao i LNG iz Sjedinjenih Američkih Država.

Ruski plin je za Europu 50 posto jeftiniji od američkog LNG-a, prema ruskoj novinskoj agenciji TASS.

Od početka godine Europska unija je, putem plana REPowerEU, započela postupnu obustavu uvoza ruskog plina na svoj teritorij, s ciljem da potpuna zabrana stupi na snagu najkasnije do kraja 2027. godine.

Zbog velike ovisnosti o ruskom plinu i infrastrukturnih ograničenja, Mađarska i Slovačka dobile su privremeno izuzeće.

Za sve kratkoročne ugovore o transportu prirodnog plina, koji su sklopljeni prije 17. lipnja 2025., zabrana uvoza počinje nakon 17. lipnja 2026., a za dugoročne ugovore do 30. rujna 2027.

Kada je riječ o ukapljenom prirodnom plinu, prema kratkoročnim ugovorima sklopljenim prije 17. lipnja 2025., zabrana uvoza počinje 25. travnja ove godine, a prema dugoročnim ugovorima od 1. siječnja 2027.

Iznimka se može napraviti ako neke zemlje članice ne ispune ciljeve skladištenja i taj bi se rok mogao produžiti do 1. studenog.

Odluka se ne odnosi na tranzit ruskog plina u treće zemlje, već se od Srbije, kao zemlje kandidatkinje za pristup EU, očekuje da postupno uskladi svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Unije, uključujući i energetsku politiku.

Iako mediji često navode da je REPowerEU pokrenut kao odgovor na krizu uzrokovanu ratom u Ukrajini, predstavnici Europske unije u Srbiji tvrde da je rat samo ubrzao prethodno donesenu odluku EU o smanjenju uvoza ruskog plina.

„Rusija je u jednom trenutku imala gotovo 50 posto udjela u opskrbi Europe plinom. Svaki ekonomist može potvrditi da je to prevelika ovisnost“, kaže Delegacija Europske unije u Srbiji.

Imajući u vidu da je Srbija zemlja s visokim udjelom uvoza kada je u pitanju prirodni plin i bez značajnih otkrića novih nalazišta, postavlja se pitanje koliko ova odluka Europske unije utječe na energetsku sigurnost naše zemlje.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, udio ruskog plina u ukupnom uvozu Srbije u 2025. godini iznosio je 80 posto. Taj plin u našu zemlju stiže putem Balkanskog toka, preko Turske i Bugarske.

U 2024. godini plin iz Azerbajdžana ušao je u Srbiju putem plinskog interkonektora Dimitrovgrad-Niš. Do 2026. godine ugovorena je godišnja isporuka do 400 milijuna prostornih metara i ta se količina ne bi trebala povećati prije 2027. godine.

Dakle, nakon nekoliko desetljeća opskrbe ruskim plinom preko Ukrajine i Mađarske, s jednom ulaznom točkom u transportni sustav (Horgoš), omogućena je opskrba iz dva smjera Bugarske, tj. prirodnim plinom iz Ruske Federacije i Azerbajdžana.

Srbija trenutno radi na izgradnji dodatnih interkonekcija s Rumunjskom i Sjevernom Makedonijom, a nedavno su se pojavile informacije da bi se na isti način, preko LNG terminala na otoku Krku, mogla spojiti i s Hrvatskom.

Ove interkonekcije omogućit će opskrbu prirodnim plinom iz plinovoda BRUA (Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Austrija), Transanatolijskog i Transjadranskog plinovoda (TAN i TANAP), iz terminala za ukapljeni prirodni plin u Grčkoj i Hrvatskoj, kao i plinom proizvedenim u Rumunjskoj.

Plinske interkonekcije s Rumunjskom i Sjevernom Makedonijom trebale bi biti dovršene do 2027. godine, a prema procjenama, iz Rumunjske bi godišnje trebalo stizati između 1,6 i 2,5 milijardi kubičnih metara plina, odnosno oko 1,5 milijardi kubičnih metara plina iz Sjeverne Makedonije.

Na taj način Srbija ukida ovisnost o samo jednom dobavljaču i omogućuje si bolju pregovaračku poziciju u pogledu cijena i kapaciteta.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za Reuters početkom veljače rekao je da će Srbija nastaviti kupovati velike količine plina od Rusije, ali da zemlja planira osigurati 500 milijuna kubičnih metara plina godišnje putem zajedničkog mehanizma nabave plina Europske unije, što predstavlja petinu naših ukupnih potreba.

Nakon isteka trogodišnjeg plinskog aranžmana u svibnju 2025. godine, Srbija i Rusija imale su kratkoročni sporazum produženja opskrbe prirodnim plinom.

Trenutni rok je 31. ožujka, a izvršni direktor Srbijagasa Dušan Bajatović nedavno je najavio produljenje tog roka za još šest mjeseci.

Rusija trenutno opskrbljuje Srbiju s oko šest milijuna kubičnih metara dnevno po cijeni od oko 290 eura za 1000 kubičnih metara, u usporedbi s europskom tržišnom cijenom od oko 360 eura, izvijestio je ranije The Moscow Times.

Ruski udio u isporuci plina EU pao je s 45 posto u 2021. na 19 posto u 2024.

Od siječnja 2026. ruski plin čini oko 13 posto ukupne potrošnje plina u EU.

Za REPowerEU mobilizirano je gotovo 300 milijardi eura, a glavni izvor financiranja je Mehanizam za oporavak i otpornost.

Ovaj plan Europske unije počiva na tri stupa: ušteda energije i povećanje energetske učinkovitosti, diverzifikacija izvora opskrbe energijom i smanjenje ovisnosti o Rusiji, kao i ubrzanje prijelaza na čistu i obnovljivu energiju.

Europska unija kaže da je najjeftinija energija ona koja se ne troši, ali pitanje je koja je cijena energetske "neovisnosti", javlja Tanjug.