Štimac za CNN: Kad se predstavlja nacionalni tim, nestaje sav ego

Panama, Mauretanija, Gruzija i Eritreja četiri su zemlje s približno jednakim brojem stanovnika kao Hrvatska. Ove četiri zemlje ukupno su samo jednom nastupile na Svjetskim prvenstvima i to 2018. godine kada je Panama igrala u Rusiji. Tada je ispala iz skupine s ukupno tri poraza i 11 primljenih golova.

Hrvatski pedigre na Svjetskom prvenstvu sasvim je druga priča. U šest nastupa na Svjetskom prvenstvu, Vatreni su u tri navrata stigli do polufinala, a prije četiri godine su izborili finale u Rusiji gdje je ipak slavila Francuska.

Hrvatska je postala neovisna 1991. godine, tijekom krvavog balkanskog rata koji je trajao do 1995., a država broji nešto manje od 4 milijuna. No, s obzirom kako su igrali s moćnim Brazilom, to nikada ne biste mislili, piše CNN.

Ova pobjeda nakon penala podsjeća na pobjedu Davida protiv Golijata, s obzirom na to da Brazil broji oko 214 milijuna stanovnika. Sljedeći protivnik Hrvatske je Lionel Messi i njegova Argentina. Populacija: 45 milijuna.

Igor Štimac koji je nastupao u hrvatskom dresu kada su 1998. bili treći u svijetu rekao je za CNN da je novija povijest Hrvatske pomogla u stvaranju elitnih natjecatelja.

“Naši ljudi prošli su kroz brojne poteškoće u svom opstanku, u svojoj neovisnosti, u borbi za nju, u agresiji koju smo pretrpjeli od naših susjeda”, rekao je Štimac koji je bio izbornik hrvatske reprezentacije od 2012. do 2013. godine.

“To je pomoglo da imamo mentalnu snagu, izvrsnu disciplinu, da ostanemo ponizni i da preživljavamo s ponosom, bez obzira kakve su poteškoće ispred nas. No, ne možemo reći da je samo zadnji rat pomogao u tome jer su se u ovoj regiji ratovi odvijali u raznim prilikama”, dodao je Štimac.

Sportski novinar Srđan Fabijanac pak ističe da se momčad ponaša kao obitelj. “Brazil ima fantastične igrače, Portugal i Njemačka imaju fantastične igrale, no čini mi se da imaju duh, ali nemaju tim. To je problem. Hrvatska je prejaka kao tim”, rekao je Fabijanac za CNN.

Nakon sloma Sovjetskog Saveza istočnu Europu zapljusnuo je demokratski val, uključujući i Jugoslaviju. Izborom nekomunističkih vlada u četiri od šest jugoslavenskih republika, Federacija se počela raspadati, a etničke podjele ponovno su izbile na površinu.

Do 1991. prosperitetna hrvatska republika nastojala je stvoriti labavu konfederaciju ili potpuno napustiti zajednicu. Tome se usprotivila manje bogata Srbija. U lipnju 1991. Slovenija i Hrvatska proglasile su neovisnost.

Uskoro su počele borbe – jugoslavenska vojska, sastavljena uglavnom od Srba, pokušala je spriječiti Sloveniju da uspostavi vlastite granične postaje. U srpnju su također izbile borbe između hrvatskih snaga i srpskih milicionera.

Od preostalih republika samo se najmanja Crna Gora pridružila Srbiji. BiH i Makedonija također su tražile neovisnost. CNN dalje piše da je do trenutka kad je UN isključio Jugoslaviju iz Generalne skupštine već poginulo oko 20.000 ljudi, a oko dva milijuna ih je izbjeglo.

Hrvatski reprezentativac Dejan Lovren 2018. se prisjetio nekih događaja iz djetinjstva kada je pobjegao iz ratom razorene Bosne 1998. “Sjećam se kad su se sirene uključile. Bio sam tako uplašen jer sam mislio da slijedi bombardiranje ili nešto takvo.”

“Sjećam se kada me mama odvela u podrum, ne znam koliko smo tu sjedili, mislim da smo ostali dok se sirene nisu isključile. Nakon toga, moja majka, moj ujak i njegova supruga smo sjeli u auto i vozili se do Njemačke”, prisjetio se Lovren.

Nakon provedenih sedam godina u Njemačkoj Lovren je s obitelji započeo život u Hrvatskoj. Fabijanac dodaje da iako neki današnji igrači nisu bili ni rođeni za vrijeme rata, to je nešto što još uvijek ‘lebdi’ nad zemljom i potiče igrače. Dodaje da upravo taj izražen nacionalni osjećaj motivira igrače da igraju srcem za svoje nacionalne momčadi.

“Mala smo država a imamo jako, jako ružan rat iza sebe koji je stvorio traumu kod mnogih ljudi u Hrvatskoj. I igrači i u nogometu i drugim sportovima su nacionalni heroji. To je razlog zašto uvijek za nacionalne ekipe igraju jednu razinu više, daju 110% i ostavljaju zadnji atom snage na terenu”, dodao je Fabijanac.

Nova priča
Hrvatski nogometni savez dobio je prijem u FIFA-u 1992. godine i UEFA-u 1993. godine.

“Nogomet nam je u krvi. Svaki dječak u Hrvatskoj želi biti nogometaš. Prvo nauče hodati, a onda igraju nogomet. Za državu koja je ovako mala vrlo je važno imati ovako fantastičan nogometni tim jer čak se ni moja trogodišnja unuka ne igra s lutkama nego loptom i viče ‘Modrić, Modrić’. To je nevjerojatno”, dodao je Fabijanac.

Hrvatskoj nije dugo trebalo da ostavi trag na međunarodnoj nogometnoj sceni. Prvo je 1996. izborila četvrtfinale na Europskom prvenstvu, a dvije godine kasnije, prvi put se pojavila na svjetskoj nogometnoj pozornici i završila kao treća 1998. u Francuskoj.

Zahvaljujući prvoj zlatnoj generaciji koju je predvodio Davor Šuker uz Roberta Prosinečkog i Zvonimira Bobana, Hrvatska je prošla grupu, zatim slavila protiv Rumunjske i Njemačke i na kraju u polufinalu izgubila od svjetskog prvaka Francuske.

Šuker je završio kao najbolji strijelac turnira 1998., a sa svojom prepoznatljivom crveno-bijelom opremom, kao i sklonošću da šokira tradicionalne nogometne teškaše, Hrvatska je odmah postala favorit za one neutralne.

Armin Durgut/PIXSELL
Štimac navodi da je su njegovi bivši suigrači imali odgovornost da uspostave temelje hrvatskog modernog nogometnog naslijeđa.

Dolazak izbornika Zlatka Dalića na klupu 2017. pokazalo se od velikog značaja. Mnoge zvijezde – Luka Modrić, Ivan Rakitić i Marcelo Brozović – bile su u najboljim godinama pa se očekivalo da će Hrvatska dobro igrati.

Hrvatska je odigrala i više nego dobro.

Skladna hrvatska momčad je nadmašila sva očekivanja i izborila je finale u Rusiji, pokazavši nevjerojatnu hrabrost i otpornost. Dva puta je pobijedila na penale i nakon toga je uslijedila pobjeda u produžecima nad Engleskom u polufinalu – prije nego što ju je svladala Francuska u finalu.

Momčad se vratila u Hrvatsku kao heroj, a na zagrebačkim ulicama dočekalo ih je više od 500.000 navijača, slaveći momčad koja je nadmašila brončanu generaciju iz 1998.

“Imamo jednu zvijezdu sada – to je Luka Modrić. Ostali igrači nisu zvijezde, kao Kylian Mbappé ili Cristiano Ronaldo ili Neymar. Ali ostatak ekipe je kao obitelj”, ističe Fabijanac.

S Modrićem u svom magičnom najboljem izdanju i vratarom Dominikom Livakovićem u moćnoj formi te s momčadi koja je naizgled sposobna izvući gol iz ničega kada je to potrebno, ova hrvatska momčad nastavila je iznenađivati, baš kao i prije četiri godine.

“Kada se predstavlja nacionalni tim, nestaje sav ego. Nitko nije veći od momčadi i nitko nije veći od izbornika i to je ono što nas vuče naprijed”, rekao je Štimac.

Hrvatska se u utorak od 20 sati bori s Argentinom za mjesto u finalu Svjetskog prvenstva u Kataru.