Njihov milijunski projekt sinuć je ismijala cijela nogometna Europa. Došli su, podružili se i pokisli se vratili u London.
U maksimirskoj loži bio je i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, predsjednik sabora Goran Jandroković...
- Dečki su odigrali sjajnu, fantastičnu utakmicu, oduševili su me i od srca im čestitam što su dali i više nego što realno mogu dati. Čestitam i Anti Čačiću na sjajnoj pripremi utakmice i na taktici s kojom je poveo Dinamo do velike pobjede. Uživao sam u utakmici, kao i u atmosferi koja je bila prepuna plave strasti, a bez ikakvog incidenta. Kako i priliči našem gradu i našem klubu. Bio je ovo poseban dan za Dinamo, za hrvatski nogomet, a na kraju i za mene - kazao je Zvonimir Boban.
Godinama za neku Dinamovu utakmicu nije bilo takvo zanimanje. Sasvim logično, rekli bismo. Jer, u Zagreb je stigla momčad najviše svjetske reputacije kakvu domaća publika na ovim prostorima rijetko ima priliku vidjeti uživo. Ulaznice su rasprodane u trenu, a kakva je potražnja bila za njima, ispunjena bi bila dva maksimirska stadiona. Neka ljepša i komfornija. Možda je taj prizor na uvjete na maksimirskom stadionu malo i iznenadio gostujuću momčad. Šalu na stranu, jer, zapravo, pravo pitanje koje se sigurno motalo po glavi svakom Dinamovom navijaču jučer na tribinama glasi: ‘Kako je moguće da Dinamo tako dobro izgleda protiv momčadi koja je u ovom prijelaznom roku potrošila gotovo 300 milijuna eura!?’ Kao da se nitko nije naglas htio upitati koja je to tajna Dinamova niša... Da ne bismo nešto ‘zacoprali’.
- Ma briga me za Chelseaove milijune, pa jeste li vidjeli kako doktorski igra Josip Mišić!? Pa to je igrač za reprezentaciju. I taj malo Ljubičić odigrao je savršeno tehnički i taktički, u obrani savršeno. A što kažete na Oršu? Ide dečko kao na motoru. I kako se to njemu svaki put tako odbije lopte, nije slučajno, vjerujte mi... Šutalo je bio fenomenalan, Petković moćan... - euforično je pričao naš mladi nogometni trener Hrvoje Bušić iz Županje koji već godinama ne propušta najvažnije Dinamove utakmice.
A što to ima u ovoj Dinamovoj momčadi koja je protiv takvog, za naše pojmove’ svemirskog sustava tako zrelo tražila igru? I bila više nego ravnopravan protivnik cijelu utakmicu. Ili ova momčad ima kapacitet kakav nitko, ili rijetki vide. Dvadeset tisuća navijača sinoć je pokazalo palac gore za jednu od najzrelijih izvedbi ove generacije protiv moćnog suparnika. Posebnu pohvalu svakako zaslužuju plavi dečki s maksimirskog sjevera koji su cijelu utakmicu bez prestanka pjevali, navijali i nosili momčad Ante Čačića. Bez njihova doprinosa, sigurno bi i izvedba njihovih ljubimaca na terenu bila s ‘manje gasa’. Znali su to jako dobro Dinamovi nogometaši koji su nakon utakmice dugo pjevali podno maksimirskog sjevera.
Fotografija: Drago Sopta/HNS
