|
Put koji je prešao alat od prvih pomagala do današnjih mašina je dug, a svi ovi izumi doveli su i do suvremenog razvijenog društva. Pa tako, dok su ljudi samostalno proizvodili alat za obavljanje poslova stigli smo do toga da je laka i brza kupovina električnog alata putem interneta dostupna svima. Ipak, da li je to omogućilo pojavu instant majstora?
Naravno da ne, ali benefiti su očiti.
Takva dostupnost alata utjecala je na razvoj društva, kao i stvaranje novih poslova i industrija kakve danas znamo. Jedan od takvih je i posao majstora, koji se ravijao sa razvojem alata i društva, a bez koga danas ne bismo mogli da zamislimo život.
Kako se razvijao, i šta je budućnost zanatlija i majstora u svijetu koji rapidno napreduje, saznajte čitajući ovaj tekst.
Kratki osvrt na razvoj alata
Kada govorimo o prvim alatima, govorimo o pomagalima za rješavanje neke prepreke u najširem smislu. Pa se tako u tom smislu govori i o kotaču, kao i o bodežu. Danas, kada govorimo o alatu, najčešće ovaj termin upotrebljavamo u nešto užem smislu - kao alat za popravke po kući, ili u proizvodnji u različitim industrijama.
Nema sumnje da je alat upravo ono što je uticalo na razvoj društva kakvim ga znamo danas, ali je zanimljivo to da napredak društva nikada nije ni prestao da bude povezan sa razvojem njegovih pomagala i alata. Iako su prvobitno ljudi osmišljavali alate samostalno, za individualne potrebe, deljenje istog sa zajednicom dovelo je do toga da drugi adaptiraju već postojeće znanje i tehnologiju u nove, kompleksnije sisteme.
Razvoj industrije po nekim izvorima počinje sa razvojem vjetrenjača i vodenica, kada se ljudi prvi put susreću sa mehaničkom proizvodnjom. Drugi izvori sugeriraju da je model za masovnu standardiziranu produkciju bio tiskarski stroj. Ovo je prva naznaka industrijske revolucije, koja se dogodila u drugoj polovini 18. vijeka i kada se ručna proizvodnja počela zamjenjivati parnim mašinama.
Opće je poznato kolike je industrijska revolucija imala posljedice na političke i društvene promjene tog doba. Razvoj tehnologije, uvijek je donosio istorijske prekretnice. Ručni rad djelomično je i dalje ostao rezervisan za neke dijelove proizvodnje, ali se automatizacijom rada danas gotovo u potpunosti teži ka zapostavljanju ovog modela.
Kako automatizacija proizvodnje utječe na različite vrste poslova?
Automatizacija proizvodnje, ručni rad prepustila je zanatlijama i majstorima iz različitih sfera interesovanja i oblasti. Majstori i zanatlije, moglo bi se reći, predstavljaju neku vrstu profesionalaca specijalizovanih za upotrebu određenog seta alata i pomagala kako bi napravili ili popravili neku stvar.
Baš kao što i društvo napreduje, napretkom alata, raste i potreba za sve većim brojem profesionalaca koji znaju da rukuju određenim alatom. Automehaničar je npr. relativno nova vrsta majstora koja se pojavila sa razvojem automobilske industrije, odnosno onda kada su se automobili komercijalizovali i postali dostupni svima.
Isti je slučaj i s majstorima za električne uređaje i aparate, ali i sa nekim drugim vidovima posla koji, recimo, ulaze u opis posla haus majstora. Vodoinstalater i električar postali su potrebni tek onda kada je kanalizacija i električna energija počela da bude dostupna svima.
Gdje mašine mogu da zamijene ljude a gdje ne?
Strojno učenje, umjetna inteligencija i roboti dio su ne samo proizvodnje već i naše svakodnevnice, logično pitanje koje proizilazi iz ovoga je - da li će neki poslovi u nekom trenutku biti zamenjeni mašinama? Da li u budućnosti ima mjesta za zanatlije, majstore, ali i ljude u proizvodnji?
Istraživanja su pokazala da se u ovom trenutku može automatizirati čak 45% aktivnosti za koje su ljudi plaćeni. Prema istim istraživanjima oko 60% svih zanimanja moglo bi automatizirati barem 30% svojih aktivnosti. Neka zanimanja su, u skladu sa suvremenim tehnologijama visoko podložne automatizaciji, dok su neke manje.
Ne treba čuditi da se u najpodležnija zanimanja automatizaciji nalaze zanimanja kao što je - predvidljivi fizički rad, za koji se procjenjuje da može biti automatizirano čak 78% vremena za koje se danas neko plaća. Ipak, nepredvidivi fizički rad spada u manje podložne grupe automatizaciji, sa 25% vremena koje može da se uštedi automatizacijom.
U grupu predvidivih fizičkih poslova nalaze se poslovi poput pakovanja, zavarivanja i lemljenja na traci itd. u grupu, pak nepredvidivih fizičkih poslova spadaju poslovi kao što su građevina i šumarstvo. U proizvodnji, na primjer, izvođenje fizičkih radova i rukovanje mašinama u predvidivom okruženju predstavlja jednu trećinu ukupnog vremena radnika, ali kako automatizacija utječe na majstore i zanate?
Majstori i obrtnici - je li razvoj tehnologije dobar ili loš po njihovo zanimanje
Jasno je da je automatizacija važan proces u proizvodnoj industriji, budući da smanjuje cijenu rada i ubrzava njegov proces. Ipak, zanimljivo je to da u poslove najmanjeg rizika za automatizaciju u skladu s postojećim tehnologijama spadaju - ljudi s ekspertizom u određenoj oblasti sa čak samo 18% vremena koje bi se moglo automatizirati.
Već smo napomenuli da majstore možemo da uvrstimo u grupu ljudi koji su usko profilisani da operišu određenom vrstom alata i popravljaju određeni uređaj, stvar ili napravu. Upravo zbog ekspertize koju poseduju, majstori ne moraju da brinu o budućnosti svog posla kada je automatizacija u pitanju.
Razvoj industrije i alata je do sada uglavnom pomagao majstorima i zanatlijama da bolje, brže i jednostavnije obavljaju svoj posao. Primjera radi, danas postoji električni alat koji zamjenjuje ručni, i značajno ubrzava proces rada majstorima. Tehnološka unapređenja na ovom polju uglavnom idu u prilog majstorima.
Iz svega ovoga možemo zaključiti i da se majstorski zanat prilagođava potrebama društva, koje su direktna posledica industrijskih revolucija i razvoja proizvodnje na najrazličitije moguće načine.
Neki zanati izumiru, za nekim uređajima društvo više nema potrebe (sjetimo se tranzistora i diskmena npr.), pa samim tim ni za majstorima koji ih popravljaju. Ipak, sve ovo zamjenjuju novi uređaji, tako da će budućnost zanatlija i majstora više zavisiti od njihove sposobnosti da se adaptiraju na nove potrebe društva, prije nego izumiranju posla.
|
