EK i formalno izbacuje opremu Huaweija i ZTE-a s tržišta

Ovaj potez, vezan uz ažurirana pravila o kibernetičkoj sigurnosti, eskalira godine dobrovoljnog usmjeravanja u jasniji poticaj za postupno ukidanje "dobavljača visokog rizika". Iako je predstavljen kao tehnička nužnost, riskira izazivanje šireg trgovinskog sukoba s Kinom.

Povećani rizici

Stav Komisije je nedvosmislen: Huawei i ZTE predstavljaju "značajno veće rizike" od alternativa zbog potencijalnih ranjivosti u lancu opskrbe, državnog utjecaja prema kineskom Zakonu o nacionalnoj obavještajnoj službi i mogućnosti špijunaže ili sabotaže u kritičnim mrežama. Ovo se nadovezuje na 5G Toolbox iz 2020., koji je pozivao na ograničenja, ali je provedbu prepustio nacionalnim vladama - s nejednakim rezultatima. Neke države, poput Švedske, rano su zabranile dobavljače; druge, posebno Njemačka, zadržale su značajnu izloženost.

Neovisne analize i službene procjene podupiru ove zabrinutosti. Huaweijeva duboka integracija u europske mreže – procijenjena na oko 25-32% 5G radio pristupne infrastrukture posljednjih godina, s većim udjelima na ključnim tržištima – stvara sistemske ovisnosti. Izvješća ističu nedostatke u softverskom inženjerstvu i nemogućnost potpunog ublažavanja rizika od dobavljača povezanih s autoritarnom državom. Paralele s američkim ograničenjima i incidentima poput sumnjivih kineskih kampanja hakiranja povezanih s državom (npr. pripreme u stilu Volt Typhoona) naglašavaju važnost. Kako se mreže razvijaju prema 6G i podupiru sve, od energetskih mreža do autonomnih sustava, sigurnosni argumenti rastu.

No, ekonomija komplicira sliku. Kineska oprema dugo nudi konkurentne cijene i brzo postavljanje, pomažući operaterima da kontroliraju troškove. Zamjena opreme nosi stvarne terete.

Ekonomske posljedice

Starije procjene sugerirale su desetke milijardi diljem Europe, ali novije analize Strand Consulta procjenjuju jednokratni trošak za nenadogradivu opremu na otprilike 3,4-4,3 milijarde eura na cijelom kontinentu ili oko 6-8 eura po mobilnom pretplatniku tijekom postupnog prijelaza. U zemljama s visokom izloženošću poput Njemačke (gdje je Huawei navodno držao ~60% 5G lokacija do kraja 2024.), račun bi se mogao popeti na milijarde za velike operatere poput Deutsche Telekoma. Kašnjenja bi mogla usporiti nadogradnju mreže, dok alternative Ericssona i Nokije – europskih prvaka – često dolaze s visokom cijenom.

Telekomunikacijske tvrtke izrazile su praktičnu zabrinutost zbog „samopovređivanja“, tvrdeći da nagli napori zamjene opterećuju kapitalne izdatke i račune potrošača. Vlade se također suočavaju s kompromisima: njemačka automobilska industrija, na primjer, uvelike se oslanja na kineska tržišta, stvarajući nespremnost za eskalaciju napetosti. Francuska i Švedska, s jačim domaćim dobavljačima (Nokia i Ericsson), jače su se zalagale za ograničenja.

Kineski odgovor bio je brz i oštar. Krajem travnja 2026. Peking je Komisiji podnio detaljna upozorenja, nazivajući pravila „diskriminirajućima“ i zahtijevajući uklanjanje jezika usmjerenog na „visokorizične“ dobavljače ili zemlje koje izazivaju zabrinutost. Dužnosnici su zaprijetili „odgovarajućim protumjerama“ prema svom Zakonu o vanjskoj trgovini, uključujući istrage tvrtki iz EU, recipročna ograničenja i potencijalne udarce na europski izvoz. Meta bi mogla uključivati njemačke automobile, francusku i talijansku luksuznu robu, rijetke zemne minerale ili čak pristup Ericssona i Nokije kineskom tržištu – gdje su se već suočili s padom prihoda i regulatornim preprekama nakon sličnih zabrana u drugim zemljama.

Postoje presedani. Kina je prethodno nametnula ciljane zabrane australskog ugljena, vina i ječma usred diplomatskih prepirki. Trgovina između EU i Kine, vrijedna stotine milijardi godišnje, asimetrična je u ranjivim sektorima. Nedavna trenja – tarife EU-a na kineska električna vozila i solarne panele – već su zategnula odnose. Potpuna eskalacija mogla bi poremetiti lance opskrbe u vrijeme kada Europa traži stratešku autonomiju dok istovremeno upravlja energetskim tranzicijama i ekonomskim pritiscima.

Izazovni rokovi

Ova dilema obuhvaća širi izazov smanjenja rizika za Europu. Zagovornici tvrde da kratkoročni troškovi blijede u odnosu na dugoročne ranjivosti: kompromitirana mreža mogla bi omogućiti izvlačenje podataka, prekide usluga tijekom kriza ili utjecaj u geopolitičkim sukobima. Priče o uspjehu u „čistim“ mrežama (npr. u Velikoj Britaniji ili nordijskim zemljama) pokazuju izvedivost kada se politička volja uskladi s ulaganjima. Kritičari tvrde da prekomjerna sekuritizacija šteti konkurentnosti, povećava troškove na građane i ubrzava razdvajanje bez zajamčenih dobitaka – potencijalno odustajući od vodstva u 6G tehnologiji.

Provedba će testirati koheziju EU. Preporuka još nije obvezujuća zabrana na razini cijelog bloka, ali revidirana pravila mogla bi omogućiti obvezno postupno ukidanje s vremenskim rokovima (prethodno su se kretali na tri godine za kritične komponente). Države članice zadržavaju fleksibilnost, no nepoštivanje riskira postupke kršenja propisa. Njemački prijelaz, koji pokriva veliki dio kontinentalne izloženosti, bit će ključan.