Cijene plastike uzletjele zbog zastoja u Hormuškom tjesnacu

Kroz Hormuški tjesnac godišnje prolaze petrokemijski proizvodi u vrijednosti od 20 do 25 milijardi dolara, procjenjuje nizozemski Rabobank, što navodi na zaključak da bi dugotrajniji poremećaji mogli prisiliti proizvođače da više troškove prebace na krajnje potrošače.

Sve tvrtke koje ih uvoze s Bliskog istoka, a to je, može se reći, gotovo cijeli svijet, izgubile su velikog dobavljača i sada se natječu za zamjenske sirovine po znatno višim cijenama, upozorava analitičar OPIS-a Joel Morales.

Predvođen Saudijskom Arabijom, Bliski istok činio je u 2025. više od 40 posto globalnog izvoza polietilena, a opskrbljuje gotovo sve regije svijeta, uz iznimku Sjeverne Amerike.

Rast cijena i poremećaji u opskrbi

Cijene ključnih plastičnih materijala, poput polietilena (PE) i polipropilena (PP), snažno su porasle od početka sukoba, prateći rast troškova sirove nafte i drugih sirovina.

Globalna logistika postala je neizvjesna, kaže izvršni direktor američkog Dowa Jim Fitterling, uz procjenu da je polovina svjetske ponude polietilena na udaru zbivanja na Bliskom istoku.

Analitičari upozoravaju da bi eventualno potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca moglo poremetiti isporuke oko 1,2 milijuna barela posebnog derivata nafte i dodatno ograničiti dostupnost važne sirovine za petrokemijsku industriju.

Maksim Sonin sa Sveučilišta Stanford ističe kako nagli rast cijena odražava veći "dodatak na rizik", a na udaru je u prvom redu Azija zbog snažne ovisnosti o derivatu nafte kao osnovnoj sirovini za proizvodnju plastike.

U Aziji najviše su izloženi Japan, Južna Koreja i Indija.

Prednost Sjeverne Amerike

Proizvođači plastike u Aziji i Europi muku muče s većim troškovima sirovina i manjom zaradom budući da se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz s Bliskog istoka.

U Europi dodatni problem predstavlja raskorak između rastućih cijena nafte i postojećih ugovornih cijena, što otežava prijenos troškova na kupce.

Sjeverna Amerika pak uživa relativnu prednost zahvaljujući dostupnosti sirovina.

Cijene PE-a i PP-a znatno su porasle od početka sukoba, kaže financijski direktor američkog proizvođača petrokemikalija LyondellBasella Agustin Izquierdo, ali narudžbe za travanj ipak su najbolje u sedam mjeseci.

Plastika se u SAD-u, prema podacima ministarstva energetike, uglavnom proizvodi iz prirodnog plina i srodnih sirovina.

U drugim dijelovima svijeta proizvođači pak se pak uglavnom oslanjaju na derivat nafte.

Više od polovine američkog polietilena ide u izvoz, pa proizvođači ostvaruju iznadprosječnu zaradu.

Teret snose potrošači

Rastući troškovi već se prelijevaju na krajnje potrošače.

Američki Celanese podigao je cijene, a Dow najavljuje još više cijene polietilena.

Europske kompanije, poput BASF-a i Wacker Chemieja, također prate trend poskupljenja a njemački Lanxess otišao je i korak dalje, podigavši cijene specijalnih aditiva i plastifikatora i do 50 posto, pozivajući se na kontinuirani rast troškova.

Pritisak se osjeća i izvan industrije plastike pa je tako indijski proizvođač flaširane vode Bisleri podigao cijene za 11 posto, dok Ecolab uvodi dodatne energetske naknade od deset do 14 posto.

Analitičari upozoravaju da bi rast ulaznih troškova mogao oslabiti potražnju za sekundarnim proizvodima i dodatno pojačati inflacijske pritiske na globalnoj razini.

Dugoročno gledano, tržište plastike moglo bi se konsolidirati, kaže Sonin, uz jačanje velikih proizvođača s nižim troškovima proizvodnje.