Euro nakon 25 godina postojanja treba uvesti u digitalno doba

Euro je stupio na snagu prije 25 godina, 1. siječnja 1999., a danas je valuta u dvadeset država s 350 milijuna stanovnika, od kojih je posljednja članica postala Hrvatska početkom godine na izmaku.

Predsjednik Eurogrupe Paschal Donohoe, predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde, predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen zajedničkim su člankom, objavljenim na stranicama ECB-a, obilježili tu godišnjicu.

U članku objavljenom u subotu pišu da je zajednička valuta Europskoj uniji dala „jednostavnost, stabilnost i suverenitet” te je olakšala živote europskim građanima koji sada lako mogu uspoređivati cijene, trgovati i putovati.

Euro je kroz godine bio suočen s velikim izazovima, uključujući i s pitanjima o svom opstanku, pišu europski čelnici, naglašavajući kako su „svaki put pronađeni pravi odgovori”, poput harmoniziranog sustava nadzora banaka nakon velike krize 2008. godine.

„Danas se podrška zajedničkoj valuti među građanima eurozone bliži rekordnim razinama”, istaknuli su, upozorivši da posao „nije gotov” jer su pred Europom novi izazovi s kojima se države pojedinačno ne mogu nositi same.

Unija je suočena s rastom geopolitičkih tenzija, prvenstveno ruskim „ilegalnim ratom” protiv Ukrajine, ubrzavajućom klimatskom krizom i izazovima bez presedana za europsku konkurentnost koji stižu iz drugih dijelova svijeta.

Stoga će u budućnosti ključna biti pitanja poput obrane, zelene i digitalne tranzicije. Samo za dekarbonizaciju gospodarstava će do 2030. biti potrebno 620 milijardi eura godišnje, upozorili su.

EU mora izgraditi istinsku uniju tržišta kapitala kako bi se „mobiliziralo privatno financiranje”, mora osnaživati bankovnu uniju i reformirati fiskalna pravila. Euro treba ući u „digitalno doba” te se moraju pripremiti temelji za potencijalni „digitalni euro” koji će biti komplementaran s gotovinom.

Čelnici upozoravaju kako „s nekoliko zemalja koje su trenutno u procesu pristupanja EU-u” savez mora zadržati kapacitet da „djeluje odlučno”.

„Proširenje i produbljenje nisu međusobno isključivi. No proširenje bi moglo zahtijevati promjene organizacije EU-a”, zaključuje se u članku.