Hrvatska je treća najgora u EU po povlačenju novca iz fondova za vinarstvo

Proizvodnja vina smanjila se s više od 600 tisuća hektolitara godišnje na manje od 450 tisuća. 

Prostor za goleme investicije je očigledan. Ipak, hrvatski vinari su iz fondova za vinarstvo i vinogradarstvo u zadnjoj rundi povukli mizerne iznose, piše Kult plave kamenice. 

Birokracija je prepreka

Problem nije u vinarima. U nekoliko desetljeća koliko pišemo o hrvatskoj vinskoj industriji, nismo sreli vinara koji ne bi htio značajno uložiti u vinograde, proizvodnju i prodaju. Na dosadašnjim primjerima, posebno istarskih vinara, vidimo da koliko svaka investicija jača njihovu profitabilnost ali i lokalnu vinsku bazu. Svake godine nekoliko na se ozbiljnih hrvatskih vinara požali da za idući ciklus nije dobilo vinsku omotnicu i da mora odgoditi investicijske planove. Razlog je gotovo uvijek hrvatska birokracija. Sporost državnih ureda, loša priprema natječaja i propisa, uz već poznato državno nerazumijevanje vinske industrije, glavni su razlozi zašto su hrvatski vinari u prošlom ciklusu izgubili više od 25 milijuna eura koje su mogli uložiti u vinograde i vinarije.

Ove depresivne podatke nedavno je u intervjuu Igoru Iliću za Financije.hr iznio Josip Vrbanek, predsjednik Odbora za vino Hrvatske poljoprivredne komore. Prvo treba reći da se EU novac za vinarstvo može dobiti iz više fondova, primjerice iz fonda za ruralni razvoj i iz vinske omotnice. Preklapanja nema. Vinska omotnica je, pak, podijeljena na tri dijela: novac za gradnju i razvoj vinarija, novac obnovu vinograda i novac za marketing na tržištima izvan EU. Ni tu nema preklapanja.

Prvi problem na koji vinari nailaze jest da se kod vinske omotnice novac mora potrošiti u jednoj financijskoj godini i ne može se prenijeti. Kod drugih poljoprivrednih fondova obično se može prenositi do tri godine. Ovaj ionako prekratki rok za tromu hrvatsku birokraciju je gotovo nedostižan, jer zahtijeva dobro planirane natječaje i jak tempo obrade dokumenata.

Prespori natječaji

Kod velikih investicija, posebno gradnje vinarija, radovi mogu trajati do dvije ili tri godine, a isplate iz fondova idu tek nakon što vinari predaju sve račune i ostalu dokumentaciju. Ono što su uložili 2024. vinarima će biti isplaćeno tek ove godine. EU prosječno vraća 50 posto investicije. Godine 2024. vinari su uspjeli iskoristiti 54 posto vinske omotnice, lani samo 18,29 posto.

Državne agencije prekasno raspisuju natječaje, projekti se ocjenjuju neprecizno i birokratski, vinari gube pristup novcu iz fondova zbog jednog boda, legitimni projekti se odbijaju ili moraju previše rezati troškove da bi prošli, prijave i projekti se predugo obrađuju… Sve to ostavlja hrvatsku vinsku industriju bez milijuna eura godišnje.

“Bio je sastanak s predstavnicima nadležnog ministarstva i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Prije nekoliko godina oformljeno je povjerenstvo za donošenje pravilnika u sklopu vinske omotnice na inicijativu, između ostalog, i HPK. S obzirom da se mjere provode još od 2015. može se zaključiti da većih pomaka nema“, upozorio je Vrbanek u Financijama.

Najefikasnije se vinska omotnica koristila za vrijeme pandemije jer su tada na snazi bile posebne krizne mjere, ali to je bio novac koji se davao za skladištenje i destilaciju vina koja se nisu mogla prodati zbog lockdowna.

Tri godine bez natječaja

Posebno je poražavajući podatak da od ožujka 2021. do ožujka 2024. nije bio raspisan nijedan natječaj za vinsku omotnicu, pa se ta rupa i sada vidi u statistikama iskorištenosti. Za razdoblje od 2023. do 2027. odobreno je 10,41 milijun eura godišnje. Ako se uzme u obzir da je u zadnje dvije godine neiskorišteno ostalo 13,36 milijuna eura a sufinancira se prosječno 50 posto troškova, izračunao je Vrbanek, izgubljeno je 25 milijuna eura koje se moglo uložiti u vinsku industriju, dok se gubitak u vinogradima procjenjuje na 200 hektara.

U nekim drugim zemljama, vinsku omotnicu iskoriste i sto posto. Prije dvije godine to je uspjelo Francuskoj, Sloveniji i Češkoj. Prosječna iskorištenost vinske omotnice u EU je visokih 86,51 posto. Hrvatska je, ponovimo, prema zadnjim podacima na 18,29 posto.

Svi hrvatski vinari koji su investirali u nove vinarije, vinograde i pogone vidjeli su senzacionalne rezultate. U Istri, gdje se u zadnjih deset godina izgradilo najviše novih vinarija, potrošnja u vinarijama raste dvoznamenkastim stopama, ali raste i proizvodnja, što osigurava prihode manjim vinogradarima, trgovcima opremom, prijevoznicima…Vinari na terenu neprekidno dokazuju da je ulaganje u vino strateški važno za turizam, za lokalnu zajednicu i na kraju profitabilno za državu. Nijedna hrvatska vlast to nikad nije razumjela.