Još od 2017. godine traje uzlet nabave opreme za liječenje tada još nepoznatog koronavirusa

Sve te podatke možete vidjeti na ovom linku organizacije WITS.

U 2019. godini najveći uvoznici instrumenata i aparata za dijagnostičko ispitivanje COVID-19 su Sjedinjene Države (1.654.885,97 tisuća USD), Europska unija (1.598.530,01 tisuće USD), Njemačka (815.893,36 tisuća USD), Koreja (685.242,81 tisuće USD), Japan (463.254,57 tisuća USD). Iste te godine glavni uvoznici bili su Europska unija ($2,889,641.01), Sjedinjene države (2,507,255.30 tisuća USD, 2,507,680 komada), Njemačka (2,097,015.44 tisuća USD), Japan ($1,200,040.04 tisuća USD), Singapur (1,018,081.05 tisuća USD, 840,791 komada).

U 2018. godini najveći uvoznici instrumenata i aparata za dijagnostičko ispitivanje COVID-19 su Kina (3.439.905,44 tisuće dolara, 135.787.000 predmeta), Sjedinjene Američke Države (1.620.675,95 tisuća dolara), Europska unija (1.603.897,24 tisuće dolara), Njemačka (971.315,92 tisuće dolara), Koreja (691.305,58 dolara). U 2018. godini najveći izvoznici instrumenata i aparata za dijagnostičko ispitivanje COVID-19 su Europska unija (2.885.620,49 tisuća USD), Sjedinjene Države (2.474.886,39 tisuće USD, 3.008.040 komada), Njemačka (2.282.319,47 tisuća USD), Japan (1.292.837,58 tisuća USD), Singapur (1.125.969,91.000 USD, 62.765.200 komada) Artikal).

U 2017. godini najveći uvoznici COVID-19 instrumenata i aparata za dijagnostičko ispitivanje su Kina (2.832.835,98 tisuća USD), Europska unija (1.595.122,37 tisuća USD), Sjedinjene Američke Države (1.516.440,46 tisuća USD), Njemačka (1.071.334,20.000 USD), Koreja, Rep. (651.367,80 USD).

Zanimljivo, za 2016. godinu podaci ne postoje uz izričitu napomenu kako se dijagnostički instrumenti i aparati za tretmane COVID-19 bolesnika tada nisu uvozili, a niti izvozili.

Iz ovoga proizlazi kako je još unazad tri godine (od 2017. godine) očito bilo poznata opasnost od pandemije COVID-19 virusa iako tada o tome baš nitko nije govorio.

SARS-CoV-2, prije poznat kao 2019-nCoV, prvi je puta identificiran u prosincu 2019. godine u gradu Wuhanu u kineskoj provinciji Hubei kada je 41 osoba oboljela od upale pluća bez jasnog uzroka. Virus se može prenositi s osobe na osobu. Dana 30. siječnja 2020. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju koronavirusa javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja (PHEIC) zbog brzine širenja epidemije i velikog broja nepoznanica s njom u vezi.

Samo dva tjedna kasnije, 11. veljače 2020. Svjetska zdravstvena organizacija je bolest uzrokovanu novim koronavirusom nazvala koronavirusna bolest 2019, kratica COVID-19 (eng. Coronavirus disease 2019).

Virus, dakle, postoji, svjesni smo činjenice da od njega svakodnevno umiru brojni ljudi. Ali, iz ovih je podataka očito kako je sve ovo bilo poznato političkim elitama znatno prije nego je zakucalo na vrata tzv. običnog građanina širom svijeta koji sada muku muči s posljedicama pandemije, kako zdravstvenim tako i ekonomskim.