Kako će roštilj proći na Wall Streetu?

Još početkom pedesetih prošlog stoljeća se George Stephen uvijek ljutio kad se spremao nešto ispeći na roštilju. Bez obzira kako lijep komad mesa bio, rezultat je bio upitan - i prijetio završiti katastrofom. Jer on je živio u Mount Prospectu, predgrađu sjeverozapadno od Chicaga gdje je prilično vjetrovito tako da mu je i dim zidanog roštilja redovito vijorio ravno u lice. A vjetar je i s ugljenom radio što ga je volja, tako da je dio mesa bio još prijesan dok je drugi dio već prijetio postati ugljenom.

U očevoj tvrtki gdje je radio, Weber Brothers Metal Works i koja je proizvodila razne metalne dijelove još od konca 19. stoljeća se primio posla napraviti roštilj koji neće raditi svinjarije. Uzeo je dvije metalne polukugle koje su zapravo bile namijenjene za proizvodnju pomorskih plutača i od njih napravio roštilj koji će se moći zatvoriti kad počne hujati vjetar - ili kad izbije plamen ispod mesa.

Tako je 1952. stvoren George's Barbecue Kettle - Georgeov kotao za roštilj i već ubrzo su mnogi u SAD željeli takav roštilj i u svom dvorištu. U očevoj tvrtki su još neko vrijeme radili i druge proizvode, ali brzo je proizvodnja roštilja postala najvažnija aktivnost. Gotovo 70 godina kasnije, ova doista prava američka priča o uspjehu je došla do svog vrhunca: tvrtka koja se u međuvremenu zove Stephen Weber Products je od malene tvrtke za proizvodnju metalnih dijelova postala koncern koji je aktivan na svim kontinentima i ovog tjedna je svoje dionice ponudila na burzi Wall Streeta.

Vrijednost dionica se procjenjuje na oko 16 dolara, što znači da bi za gotovo 47 milijuna dionica američka legenda kad je riječ o roštilju mogla sakupiti gotovo 900 milijuna dolara dodatnog kapitala. Burzovne stručnjake nije niti najmanje iznenadilo što se Weber baš sad pojavio na burzi: među dobitnicima ove pandemije su se našli i proizvođači roštilja. Zapravo logično: restorani su bili zatvoreni tako da su mnogi kod kuće požurili pripremiti steak ili hamburger, spareribs ili lamb chops. A i vremena kod kuće je bilo dovoljno.

Mnogi su shvatili da im ipak treba bolji roštilj pa su požurili u kupovinu: Weber je 2020. ostvario rekordni promet, a odlična prodaja roštilja i pribora za roštilj se nastavila i u prvom polugodištu ove godine. Do 31. svibnja je prodano Weberovih proizvoda u vrijednost od 963 milijuna dolara, 62% više nego u istom razdoblju prošle godine.

Što je još važnije, Weberovih roštilja ima već takvih koji koštaju tridesetak dolara, ali najbolje prolaze mnogo skuplji modeli - a Weber ima i modela koji koštaju gotovo 4.000 dolara. Što znači i da se u tom razdoblju i dobit utrostručila i u prvih šest mjeseci je tek nešto niža - nego što je bila u čitavoj 2020.

Ali stari vukovi Wall Streeta misle da bi se s ovim dionicama ipak lako moglo opeći prste. Godina korone je bila izuzetni slučaj, i golemo američko tržište je za roštilje i pribore za pripremu samo od ožujka do svibnja ove godine potrošilo preko 1,8 milijardi dolara.

No tržište roštiljima već odavno zasićeno: dva od tri Amerikanca već ima nekakvu lomaču za meso u svojem dvorištu, u godini prije korone je promet proizvođača bio 1,3 milijardi dolara - nešto manje nego 2018. Čak i promet Webera se 2019. smanjio za 56%. Nick Masters iz tvrtke za analizu tržišta Ibis je skeptičan: kupnja novog roštilja ovisi o rastu čitavog gospodarstva, a makar proizvođači svojim roštiljima dodaju neke sitnice, sama tehnologija se tu nije bitno promijenila još od otkrića vatre. Ovi analitičari procjenjuju da bi tržište do 2025. moglo rasti od najviše 1,4% godišnje - a i to samo ako građanima bude dobro išlo.

Jer i na tržištu roštilja već vlada žestoka gužva: u SAD je Weber i dalje glavni igrač na tržištu i tamo ostvaruje čak 58% svog prometa, ali zapravo drži samo 23% tamošnjeg tržišta. Zanimljivo da je ovaj američki proizvođač roštilja njemačkog imena daleko dominantniji na tržištu Njemačke: ovdje gotovo svaki drugi ljubitelj roštilja ima Weberov proizvod.

Weber golemu pažnju posvećuje predodžbi mušterija kako s njihovim roštiljem kupuju vrhunski i kvalitetan proizvod koji će, eto; onda malo više koštati. U prospektu koji je izdan uz izlazak na burzu ovog tjedna je pojam "brend" spomenut 221 put. Ali onda u istom prospektu pišu kako da "čak i ako potražnja dalje bude rasla, može se dogoditi da mi zbog problema u produkciji i kapacitetima nećemo biti u mogućnosti udovoljiti toj potražnji."

Jer i Weber mnogo svojih dijelova proizvodi u Kini i u drugim zemljama tako da je i on pogođen sadašnjim problemima u isporuci, baš kao i neki njegovi konkurenti koji gotovo sve proizvode na Dalekom istoku. Ali ceduljice sa cijenom njegovih konkurenata su ponekad za čitavu znamenku manje nego Weberove tako da je i to opasna "igra s vatrom" ovog proizvođača roštilja.

Povrh svega, Weber je već čak četvrti proizvođač roštilja koji se samo ove godine pojavio na Wall Streetu. Zato su i burzovni stručnjaci nepovjerljivi: restorani su opet otvoreni, steak se može pojesti i negdje vani. Ljudi su sad za roštilj kupili sve što se kupiti može, a to će im valjda potrajati koju godinu. Njihov zaključak: možda je ipak bolje kupiti Weberov roštilj, nego njegove dionice.

Ali svako tržište je hirovito i nepredvidljivo: ljubitelji "pravog" roštilja će se možda, osim Weberovog roštilja, Weberovog ugljena, Weberove pregače, Weberove viljuške za roštilj, Weberove četke za čišćenje roštilja... Možda ipak odluče kupiti i Weberovu dionicu - da upotpune komplet.