Katastrofalna produktivnost hrvatske prehrambene industrije

S obzirom da su ovo izazovna razdoblja za sve sektore, potrebno je poduprijeti daljnji rast i jačanje industrije hrane i pića, pri čemu naglasak trebamo staviti na izvoz te veća ulaganja u razvoj novih proizvoda i inovacije, ali posebno na poboljšanje investicijske klime, zaključak je nove analize Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

„Europska komisija je u paketu mjera za pomoć gospodarstvu, prema privremenom okviru EK za državnu pomoć, odredila da poljoprivrednici sada mogu imati maksimalnu potporu od 100.000 eura po poljoprivrednom gospodarstvu, dok tvrtke za preradu hrane mogu imati maksimalnu potporu od najviše 800.000 eura. Do sada nema ozbiljnih inicijativa da bi se za prehrambenu industriju donio program poticanja, što su pojedine EU zemlje već učinile. Vjerujemo kako je sada vrijeme da se otvori i ova tema, od izuzetne važnosti za hrvatsku prehrambenu industriju čija se međunarodna konkurentnost smanjuje, izjavila je Zvjezdana Blažić, konzultantica Smartera.

S obzirom na značaj hrvatske prehrambene industrije, pod okriljem nove Vlade RH ili resornih Ministarstava gospodarstva i poljoprivrede, svakako bi trebalo, po uzoru na Europsku uniju, osnovati Forum na visokoj razini za prehrambenu industriju koji bi uključio sve aktere u lancu i tražio najbolja rješenja koja bi pomogla u jačanju konkurentnosti ove važne, tradicionalne, ali potentne hrvatske industrije, koja sada ipak pomalo gubi dah s inozemnom konkurencijom. Prema analizama Ekonomskog instituta u Zagrebu iz 2018. godine, ova industrija ima treći po veličini multiplikativni učinak na ukupni BDP i zaposlenost. To znači da na jedan milijun uloženih kuna u prehrambenu industriju, dobivamo 1,96 milijuna kuna rasta hrvatskog BDP-a, ističe Blažić.

Utjecaj na BDP i ukupno gospodarstvo

Prehrambena industrija Hrvatske smatra se strateškom gospodarskom granom. Snaga ove tradicionalne industrije je u njenoj stabilnosti, izdržljivosti, znanju i sposobnosti prilagodbe modernim tehnologijama te promjenama u tržišnom okruženju. No, zadnjih godina primjetni je pad njenog utjecaja na ukupno gospodarstvo RH. Osim učinaka na industrijsku proizvodnju i zaposlenost, prehrambena industrija ima velik značaj za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Peta je najveća izvozna grana unutar prerađivačke industrije Hrvatske, no unatoč kontinuiranom rastu izvoza zabrinjavajući je trend usporavanja izvoznog rasta i pad konkurentnosti prehrambenog sektora RH. Poboljšanje izvozne konkurentnosti domaće prehrambene industrije nezaobilazan je čimbenik uspješnog razvoja industrije i gospodarstva u cjelini, pokazuje analiza.

Od 2014., kada je udio prehrambene industrije u BDP iznosio 4 posto, pao je na 2,9 posto u 2017. godini. Također pada i udjel u BDP-u prerađivačke industrije s 26,9 posto u 2014. godini na 22,5 posto koliko je ostvareno u 2017. Udio zaposlenosti ove industrije u ukupnoj zaposlenosti u prerađivačkoj industriji uglavnom stagnira te se kreće oko 3,6 posto u ukupnoj zaposlenosti i oko 20 posto od prerađivačke industrije. Ukupno zaposlenih radnika krajem 2019. godine bilo je 47.275, a taj broj se smanjuje zadnjih godina.

„Proizvodna aktivnost u prehrambenoj industriji kroz godine bilježi vrlo niske stope rasta. Proizvodnja ostvaruje manji pad ili skromni rast u pojedinim godinama, a rezultat toga je da je ukupna proizvodnja hrane u 2019. godini povećana samo za 6,2 posto u odnosu na 2008. Proizvodnja pića je doživjela značajno smanjenje u istom periodu za devet posto. Kada uzmemo u obzir da od 2015. raste potrošnja te da je zadnjih godina bitno povećana potrošnja u turizmu, s velikim rastom broja turista u Hrvatskoj, jasno je da se turisti hrane sve više hranom i pićima iz uvoza, a također i domaći potrošači, zaključak je analize.

Ipak valja istaknuti kako takve stope rasta ostvaruje i prehrambena industrija u Europskoj uniji koja je daleko zrelija i gdje potrošnja nema tako velike oscilacije. S druge strane u Hrvatskoj postoji značajni potencijal rasta potrošnje ovih proizvoda jer potrošnja po stanovniku kod većine proizvoda još znatno zaostaje od potrošnje u EU državama članicama, naročito kod starih država članica.

Prema analizi Ekonomskog instituta, prehrambena industrija je u razdoblju od siječnja do prosinca 2019. godine imala međugodišnji pad proizvodnosti rada po stopi od 0,2 posto. Istovremeno proizvodnost rada industrije pića bilježi međugodišnji rast od 4,2 posto. Prema podacima koje objavljuje Food and Drink Europe, hrvatska prehrambena industrija po prihodima i dodanoj vrijednosti koje ostvaruje, broju poduzeća i broju zaposlenih snažnija je od prehrambenih industrija nekolicine europskih zemalja (Bugarska, Cipar, Malta, Estonija, Litva, Latvija, Slovačka i Slovenija). No, podaci o produktivnosti u prehrambenoj industriji EU koju objavljuje Europska komisija, upućuju na značajni nedostatak hrvatske prehrambene industrije u produktivnosti te znatno zaostajanje u odnosu na druge zemlje EU.

U 2017. godini produktivnost hrvatske prehrambene industrije bila je na razini 51 posto prosjeka EU, a za najboljim EU zemljama imamo ogroman zaostatak. Zemlje kao Danska, Njemačka, Nizozemska, Italija i Austrija, koje su najveće izvoznice hrane u Hrvatsku, ostvaruju vrlo visoku produktivnost koja je barem dvostruko, a kod primjerice Austrije i Nizozemske i trostruko veća od Hrvatske. Pozitivno je da u posljednjih desetak godina produktivnosti ipak pokazuju znatna poboljšanja kada je promatramo u okviru naših granica. Moramo istaknuti da je prema analizi Ekonomskog instituta u sektorima proizvodnje hrane i pića u razdoblju od 2011. do 2019. godine zabilježen porast proizvodnosti rada prehrambene industrije, u 2019. godini bila je za 38,5 posto veća u odnosu na 2010. godinu. No to nije dovoljan rast da bi se sustigli EU konkurenti pa nam je međunarodna konkurentnost i dalje relativno slaba, izjavila je Zvjezdana Blažić.

Veliki izvoznik unatoč nižim cijenama

Hrvatska prehrambena industrija je veliki izvoznik s preko 10 posto ukupnog robnog izvoza prerađivačke industrije, a od 2010. godine na ovamo, jedna je od rijetkih industrijskih grana koja bilježi rast, usprkos smanjenju cijena. Jedna je od rijetkih industrija koja se nakon ulaska na otvoreno tržište EU-a uspjela djelomično prilagoditi.

Analizira li se kretanje izvoza i uvoza proizvoda prehrambene industrije od 2010. do 2019. godine, može se ustvrditi da dolazi do povećanja obujma vanjskotrgovinske razmjene industrije hrane, pri čemu je rast izvoza bio manji od uvoza. Izvoz prehrambene industrije u razdoblju od 2010. do 2019. godine povećan je za 105,6 posto, a uvoz za 118,6 posto. To je utjecalo na pogoršanja vanjskotrgovinske bilance te manje pokrivenosti uvoza izvozom koja je u 2019. godine iznosila 52,4 posto, dok je 2010. godine iznosila 55,7 posto.

Niska ulaganja u istraživanje i razvoj

Jedan od razloga niske produktivnosti hrvatskih prehrambenih kompanija je i ulaganje u istraživanje i razvoj. U Hrvatskoj je vrlo niska stopa investiranja u inovacije i razvoj te iznosi tek 0,13 posto od vrijednosti proizvodnje, dok je prosjek EU 0,23 posto. Privatne investicije u istraživanje i razvoj u EU zemljama iznose i preko 0,5 posto ostvarene vrijednosti outputa prehrambene industrije.

„Cilj Hrvatske trebao bi biti da se prehrambena industrija što brže ojača za snažno tržišno nadmetanje s jakom EU konkurencijom pa bi se i kroz EU fondove trebali kreirati i ciljani programi te u tu svrhu alocirati značajnija sredstva. Jedino na taj način je moguće ovu industriju poduprijeti što nam je sigurno interes prvenstveno zbog značaja te industrije u zapošljavanju i stvaranju nove vrijednosti te ukupnih ekonomskih doprinosa. S druge strane ne smijemo zanemariti i značaj ove industrije za sigurnost i opskrbu stanovništava hranom, pokazuje analiza.

Utjecaj korona krize

Pandemija Covid-19 i globalna ekonomska kriza otkrili su vrlo zabrinjavajuću činjenicu da svijet nije u potpunosti spreman za prehrambenu sigurnost. Složeni globalni sustavi koji su stvoreni u doba ubrzane globalizacije pokazuju da bi se mogli urušiti, a u takvim uvjetima mijenjaju se i odnosi na globalnom nivou pa “što brže i što jeftinije” više nije najvažnije za lanac opskrbe već njegova otpornost.

„Svjedoci smo velikih promjena pa već sada neke multinacionalne kompanije najavljuju smanjenje svojih kapaciteta izvan matičnih država, restrukturiranje, ali i zatvaranje svojih tvornica. Hrvatska je tome posljednjih dana svjedok jer je najavljeno zatvaranje tvornice Meggle, a zabrinjava i informacija o mogućoj namjeri odlaska BAT-a iz Rovinja. Hrvatska bi morala barem sada u ovako složenim uvjetima poslovanja prepoznati prepreke za proizvodnju te učiniti sve da ovu industriju ne izlaže dodatnim nametima; parafiskalnim i fiskalnim (kao što se kod mliječne industrije godinama opterećene jako lošim uvjetima u domaćem mliječnom sektoru, odlučilo ponovno uvesti ambalažnu naknadu na mliječne proizvode; ili određivanje trošarinskih pravila na štetu domaće proizvodnje, a u korist uvoznika elektroničkih cigareta). Gotovo je nevjerojatno da se vodi politika koja je protivna interesima vlastite proizvodnje. Puno takvih „malih“ poteza dovode do nekonkurentnosti hrvatske proizvodnje, u ovom slučaju u prehrambenoj industriji, a posljedice su odmah vidljive i na domaću poljoprivredu. Zatvaranje svakog radnog mjesta danas je problem, a zatvaranje cijelih pogona ili tvornica je uvijek ozbiljan udarac na lokalnu, regioanalnu pa i nacionalnu ekonomiju, zaključuje Blažić.