Mediteranska prehrana može pomoći hrvatskom turizmu da sačuva vlastiti identitet

Najnoviji podaci sustava eVisitor objavljeni u rujnu otkrivaju da je Hrvatska u kolovozu prvi put u povijesti premašila brojku od pet milijuna turističkih dolazaka u jednom mjesecu, a u prvih osam mjeseci ukupno je ostvareno 17,5 milijuna dolazaka i 90,5 milijuna noćenja.

Međutim, iako takve rekordne brojke donose visoke prihode, stručnjaci upozoravaju da masovni turizam stvara ogroman pritisak na infrastrukturu obalnih gradova. Pod pritiskom ljetnih gužvi i utrke za brzom zaradom, povijesne jezgre ubrzano gube svoje tradicionalne obrtničke radnje i autentičan način života, dok ruralnim krajevima prijeti depopulacija i gubitak neprocjenjivih tradicijskih znanja i lokalnih proizvođača.

Profil gostiju se mijenja

S druge strane, globalni trendovi u turizmu pokazuju da se profil gostiju temeljito mijenja. Prema podacima Svjetske udruge za gastronomski turizam, čak trećina svih svjetskih turista kulinarsku ponudu smatra primarnim kriterijem pri odabiru destinacije, dok globalno tržište kulinarskog turizma raste po stopi većoj od 16 posto godišnje. Putnici danas sve više traže autentična, iskrena i održiva iskustva umjesto masovne ponude.

Hrvatska u tom globalnom zaokretu ima izniman adut, a to je mediteranska prehrana. Ona pritom nije tek tanjur pun svježeg povrća, ribe i maslinovog ulja niti puki skup recepata, nego živa baština i način života koji povezuje lokalnu poljoprivrednu proizvodnju, krajolik, tradiciju, običaje, zajednicu i rituale. Povezivanjem ugostiteljstva s domaćim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i ribarima, hrana postaje glavni pokretač održivog razvoja koji čuva identitet i zadržava novac unutar lokalne zajednice.

U nekim dijelovima Hrvatske turistički djelatnici gostima već nude upravo takva autentična iskustva. Domaćinstva na jadranskim otocima i u zaleđu turistima prenose lokalna znanja kroz vođene ture po maslinicima i vinogradima te kulinarske radionice na kojima gosti uče mijesiti tijesto za kruh ispod peke, čiste svježe ulovljenu ribu, sole inćune ili beru šparoge. Istovremeno je sve više hotela i restorana koji namirnice nabavljaju izravno od lokalnih proizvođača kroz kratke lance opskrbe, čime novac od turizma ostaje u rukama domaćih ljudi.

Što kaže studija?

Kako bi se ovakve pojedinačne inicijative pretvorile u sustavnu praksu, nova opsežna studija pod nazivom „Okus održivosti: Mediteranska prehrana kao kulturna i turistička vrijednost u okviru EUSAIR-a“, koju je objavilo Ministarstvo turizma i sporta RH unutar EU strategije za jadransko-jonsku regiju (EUSAIR) donosi detaljne smjernice. Publikacija kao odgovor na izazove masovnog turizma nudi uspostavu kratkih lanaca opskrbe i modele od polja i mora do stola, snažnije uključivanje lokalnih proizvođača i malih poduzeća, razvoj cjelogodišnjih iskustava u ruralnim, otočnim i unutrašnjim područjima, stvaranje tematskih gastronomskih ruta, uvođenje oznaka izvornosti te primjenu suvremenih digitalnih alata za sljedivost hrane, pametno mapiranje ruta i digitalno pripovijedanje lokalnih priča.

O važnosti ovog sustavnog pristupa govori i Iva Čaleta Pleša iz Ministarstva turizma i sporta, voditeljica projekta i urednica stručne publikacije.
"Turisti su danas iznimno educirani i prepoznaju kada im se servira uvozna namirnica pod krinkom lokalnog specijaliteta. Naša mediteranska prehrana predstavlja našu kulturnu baštinu kroz koju čuvamo ribare, maslinare te demografsku sliku naših otoka i zaleđa. Kroz autentičnu ponudu turistima objašnjavamo tko smo mi zapravo i stvaramo turizam koji podržava lokalno gospodarstvo."

Veliki potencijal

Istraživanje naglašava i da potencijal za razvoj tog sektora u Hrvatskoj već postoji jer su, prema podacima Eurostata, površine pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom u razdoblju od 2012. do 2022. godine četverostruko porasle, što čini snažnu bazu za ponudu hrane na turističkom tržištu. Uz to je Kvarner ponosni nositelj titule Europske regije gastronomije za 2026. godinu, dok je Srednja Dalmacija osvojila istu prestižnu titulu za 2027. godinu.

Rješenje, dakle, leži u jačanju regionalne suradnje svih deset zemalja jadransko-jonske regije, odnosno Hrvatske, Grčke, Italije, Slovenije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije te San Marina. Studija ističe i uspješne primjere iz susjedstva, poput projekta Hercegovačka kuća iz Trebinja u Bosni i Hercegovini koji okuplja i plasira proizvode lokalnih poljoprivrednika te Mljekarsku školu u Pirotu u Srbiji gdje učenici kroz praktičnu nastavu proizvode tradicionalni sir kačkavalj sa zaštićenim geografskim podrijetlom i prezentiraju ga turistima.
Povezivanjem primarnog poljoprivrednog sektora i turizma na razini cijele regije, turistička sezona može se produžiti na cijelu godinu, a lokalnim se poduzetnicima pruža stvarna prilika za zaradu, ostanak i kvalitetan život na vlastitoj zemlji.