Poskupljenje pekarskih proizvoda je neizbježno

Osobito te teze stoje kod snažne i razgranate domaće pekarske industrije, čije su glavne sirovine poput maslaca, sira, kakaa i mesa, i na popisu proizvoda koji se preklapa s listom onih čije su cijene najviše rasle u protekloj godini na globalnom tržištu. Cijene mesa konstantno rastu već dvije godine, maslac je na godišnjoj razini poskupio za 80 posto, kakao je 20-30 posto skuplji nego godinu ranije.

Još jedan bitan proizvod za pekare, šećer, u prošloj je godini samo tijekom veljače i ožujka poskupio za 61 posto, a u ovoj godini očekuje se još oko 20 posto rasta cijene, doznaje se neslužbeno iz pekarskog sektora. Prema prihodima su u pekarskoj industriji, inače, najjači igrači tvrtke Mlinar i Pan Pek, a prema dobiti Dubravica i Bobis.

Ukupni prihodi poduzetnika u djelatnosti proizvodnje kruha, svježih peciva, slastičarskih proizvoda i kolača ostvareni u 2023. godini iznosili su 934.6 milijuna eura, što je povećanje za 18,4 posto u odnosu na prethodnu poslovnu godinu, pokazuju nedavno objavljeni podaci Financijske agencije, piše Poslovni dnevnik.

U istom razdoblju poduzetnici su povećali i ukupne rashode, za 13,1 posto, na 875.7 milijuna eura. Tako je ostvaren pozitivan konsolidirani financijski rezultat u iznosu od 51,6 milijuna eura, što je gotovo pet puta više u odnosu na 2022. godinu, kada je bio 10,5 milijuna eura. Od ukupnog broja poduzetnika u promatranoj djelatnosti, s dobitkom su poslovala 702 ili njih 75,4 posto.

Trend poskupljenja inputa potvrđuju i posljednji podaci s globalnih tržišta. Cijene hrane zadržale su se u studenom na najvišoj razini od prošlog proljeća budući da je pojeftinjenje žitarica i šećera bilo protuteža višim cijenama biljnih ulja, izvijestila je početkom prosinca Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).

FAO je u odvojenom izvješću o ponudi i potražnji na tržištima žitarica ponovo neznatno snizio procjenu svjetske proizvodnje u ovoj godini, na 2,841 milijardi metričkih tona, što bi značilo da bi se zadržala, više-manje, na prošlogodišnjoj razini i blizu rekorda. Proizvodnja pšenice trebala bi ove godine biti tek neznatno veća dok će se proizvodnja kukuruza smanjiti za 1,9 posto zbog neočekivano niskih prinosa u Europskoj uniji i SAD-u.

Stanje na domaćem tržištu osobito je loše jer su suše uništile više od 80 posto roda šećerne repe. Prema podacima Hrvatske industrije šećera (HIŠ) privremena proizvodnja šećerne repe u 2023./2024. godini je manja u odnosu na prethodnu godinu za 27,6 posto. Prošle godine je bila rekordno niska proizvodnja šećera, odnosno najniža u posljednjih dvadeset godina.

U odnosu na vrhunac s prijelaza iz 2022. na 2023. cijena se normalizirala, ali i dalje je plin na burzi dva i pol puta skuplji nego prije tri godine, a struja to prati.

Zanimljivo je da takve najave dolaze samo dan nakon što je ministar gospodarstva Ante Šušnjar građanima preporučio da sami peku kruh. Ministar je savjetovao građanima da mogu sami početi “raditi pekarske proizvode, a ne prigovarati da su visoke cijene”.

“Imate reguliranu cijenu struje, brašna, ulja, mlijeka…”, napomenuo je. Potvrdno je odgovorio na pitanje novinarke ima li i sam iskustva u tome, a za recept je novinare uputio na internet.

Kako je u proteklom razdoblju došlo i do promjene navika hrvatskih potrošača, potaknute općim rastom plaća i životnog standarda, sve se više traže kvalitetniji pekarski proizvodi s većim udjelima premium sastojaka. Plaće su porasle i u samoj pekarskoj industriji, koja je pod jednakim pritiscima tržišta rada kao i druge. Sve je manje radnika na minimalnim plaćama, a i minimalci rastu s 1. siječnjem 2025., i to za dodatnih 15% na ukupno 134% koliko je minimalna plaća porasla u posljednjih osam godina.

Tanke marže domaćih pekarskih divova u usporedbi sa svjetskim prosjecima, tvrde domaći pekari, svjedoče o tome koliko je tržište kompetitivno. Čak i u kontekstu pekara kao hrvatskog autentičnog street fooda kojeg potrošači preferiraju za prehranu izvan doma, maloprodajne su cijene izrazito niske obzirom na divljanje ulaznih troškova. Potvrđuje to i usporedba s drugim srodnim sektorima, primjerice konditorskom industrijom, čije su maloprodajne cijene rasle gotovo identičnim stopama poput onih pekarskih.

I opet najveće glavobolje sektoru zadaju nepredvidive cijene energenata. Danas, doduše, nije vrhunac cijena, najveći je bio krajem 2022. i početkom 2023., kad je prosječna cijena plina uzletjela čak za deset puta, a struje četiri puta, što je ujedno i glavni razlog povećanja cijena u mnogim industrijama, pa i pekarskoj. Danas se u odnosu na taj vrhunac cijena normalizirala, ali i dalje je plin na burzi dva i pol puta skuplji nego prije tri godine, a struja to prati.

Ako je plin onda koštao 20 eura, sad je na oko 50 eura, a struja na oko 70-ak, a na burzi je otprilike dvostruko skuplja. Energenti su u usporedbi s ostalim argumentima najznačajniji razlog podizanja cijena. Jednako tako pitanje cijene pšenice, koja bilježi manjkove i smanjenje kvalitete, proteklih godina je povećana.

No, na žalost, nitko se ozbiljno ne bavi pitanje zašto nam i dalje propadaju mlinovi i pekare i kako to da jedna država koja se hvali Slavonijom kao žitnicom, danas spada među one s ogromnim uvozom. Apsurdno je koliko smo dosad povukli sredstava EU-a, no izgleda da sve ide krivo – u izvozu se ne možemo maknuti od sirovine, a uvoz prerađevina, proizvoda dodatne vrijednosti, poput brašna, galopira. Posrijedi su interesi i očito je postalo jeftinije uvesti nego proizvoditi domaće.

Brojni podaci pokazuju značajne promjene u poljoprivrednoj proizvodnji RH (uglavnom na lošije), kako u količini proizvedenih žitarica tako i u strukturi proizvodnje i potrošnje. Dok se pojedine kulture suočavaju s padom, druge bilježe rast, a vanjskotrgovinska bilanca pokazuje povećanu ovisnost o uvozu, posebno brašna i pekarskih proizvoda, proizvoda dodane vrijednosti, čija je vanjskotrgovinska bilanca negativna, a ona vezana uz sirovine poput pšenice i kukuruza pozitivna, što potvrđuje da smo, izvozno gledano, i dalje prvenstveno sirovinska baza. Ti trendovi odražavaju šire ekonomske i društvene promjene, uključujući utjecaj globalnih tržišnih uvjeta i promjena u prehrambenim navikama.

Dramatičan je i podatak da nam je industrijska proizvodnja brašna od ulaska u EU pala za čak 34 posto – s 328.800 na lanjskih 245.500 tona. U padu je i proizvodnja kruha u tom desetljeću – sa 147.400 na 136.500 tona, a proizvodnja kolača i slastica više je nego udvostručena – sa 16.500 na 35.600 tona. Rasla je i proizvodnja pizza, pita, keksa i vafla. Sve to govori o promjenama prehrambenih navika i preferencija potrošača.

Dio jednadžbe su i sve zahtjevniji potrošači koji žele jaja iz slobodnog uzgoja, organske sastojke, pravi maslac umjesto margarina, visoki udio kakaa u čokoladnim punjenjima… Uz toliko poznatih čimbenika u jednadžbi skoro povećanje cijena u sektoru nije nikakva nepoznanica. U ovom trenutku, jedina nepoznanica jest – kada?