Preminuo Alan Greenspan, bivši predsjednik FED-a

Utjecajni ekonomist umro je u ponedjeljak u svom domu od komplikacija Parkinsonove bolesti, rekla je njegova supruga Andrea Mitchell, glavna dopisnica iz Washingtona i glavna dopisnica za vanjske poslove NBC Newsa, s kojom je bio u braku 29 godina.

"Bio je div od čovjeka koji je desetljećima pomagao oblikovati američko gospodarstvo pod predsjednicima obje stranke, ali je uvijek bio iskren u priznavanju svojih pogrešaka", rekao je Mitchell u izjavi.

Greenspana je predsjednik Ronald Reagan imenovao predsjednikom Feda 1987. godine, a tu je dužnost obnašao - kroz padove i procvat - sve do umirovljenja 2006. Njegov mandat bio je drugi najduži, četiri mjeseca kraći od mandata Williama McChesneyja Martina, koji je predsjedavao središnjom bankom od 1951. do 1970. godine.

Fed je u izjavi u ponedjeljak ujutro rekao da Greenspanovu smrt primjećuje "s dubokom tugom" i napomenuo da je njegov "doprinos monetarnoj politici i ekonomskoj misli ostavio trajan trag na ovoj instituciji, na širem području ekonomije i na zemlji".

Tijekom Greenspanova vremena u Fedu, burze su napredovale, ali ne bez razdoblja ekstremne volatilnosti. Njegova labava ruka u središnjoj banci ponekad se navodi kao uzrok financijske krize 2008. godine.

Ben Bernanke, koji je bio Greenspanov nasljednik i vodio gospodarstvo kroz krizu, istaknuo je Greenspanovu važnost.

"Bio je sjajan središnji bankar koji je pomogao svojoj zemlji da prođe kroz gotovo dva desetljeća prosperiteta", rekao je Bernanke. „Uvijek sam ga smatrao velikodušnim sa svojim vremenom i uvidima. Još uvijek učimo od njega, čak i ako više nije s nama.“

Iracionalni entuzijazam

Upravo je njegova neobična iskrenost u jednom televizijskom govoru, 5. prosinca 1996., izazvala malo tržišnog ludila. Raspravljajući o izazovima postavljanja monetarne politike, rekao je:

„Kako znamo kada je iracionalni entuzijazam neopravdano povećao vrijednosti imovine, koje zatim postaju podložne neočekivanim i dugotrajnim kontrakcijama kao što se to dogodilo u Japanu tijekom proteklog desetljeća? ... Ne bismo trebali podcijeniti ili postati samozadovoljni složenošću interakcija tržišta imovine i gospodarstva.“

Izraz „iracionalni entuzijazam“ protumačen je kao signal da Greenspan smatra da je tržište precijenjeno. Tokijska burza, koja je u to vrijeme bila otvorena, potonula je za 3% nakon komentara, a potom su se i druga tržišta srušila. Međutim, tržišta su se brzo oporavila i nastavila rasti sve do sloma dot-com tvrtki 2001. godine.

Godinama ranije, 1974., kada je bio predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika Bijele kuće, Greenspan je morao objašnjavati na Capitol Hillu zašto administracija sada ne suzbija inflaciju, kako je Fordova administracija nazvala svoj rat protiv rastućih cijena. U greenspanovskom stilu koji će sigurno zbuniti, rekao je: „Zeznut je problem pronaći posebnu kalibraciju u vremenu koja bi bila prikladna za zaustavljanje ubrzanja premija rizika stvorenih padom prihoda, a da se pritom prerano ne prekine pad premija rizika generiranih inflacijom.“

„Neki ljudi, posebno upravitelji novca koji prebacuju ogromne količine gotovine s jedne hrpe na drugu, puno razmišljaju o Greenspanu“, napisali su Linton Weeks i John M. Berry u The Washington Postu u ožujku 1997. „Paze na svaku njegovu riječ, bilježe svaki njegov potez, bilježe svaki njegov osmijeh. Jer, odmah iza predsjednika, Alan Greenspan je vjerojatno najmoćnija osoba u naciji... S nekoliko odabranih riječi može trenutno poslati burzu u raj ili pakao.“

Umijeće govora

U očiglednom pokušaju da izbjegne potresanje tržišta ili ne pokazivanje ruke Feda dok ne dođe vrijeme, Greenspan bi svoje izjave prikrivao jezikom koji je ostavljao najoštrije umove - uključujući i one kontroverznih članova Kongresa - da se češu po glavi.

„Njegove duge, zamršene rečenice kao da na kraju oduzimaju ono što su dale na početku dok teku do novih razina nerazumljivosti“, rekao je Bob Woodward iz The Washington Posta u svojoj biografiji iz 2000. „Maestro: Greenspanov Fed i američki bum“.

Nakon umirovljenja iz FED-a, Greenspan je priznao svoju strategiju korištenja zbunjujućeg jezika s jasnim objašnjenjem.

„To je jezik namjernog zamagljivanja kako bi se izbjegla određena pitanja na koja znate da ne možete odgovoriti, a reći 'neću odgovoriti' ili u osnovi 'nema komentara' zapravo je odgovor“, rekao je u intervjuu za CNBC 2007. „Dakle, završite s time da vam, recimo, kongresmen postavi pitanje, a vi ne želite reći 'nema komentara' ili 'neću odgovoriti' ili nešto slično. Dakle, nastavim s četiri ili pet rečenica koje postaju sve nejasnije. Kongresmen misli da sam odgovorio na pitanje i prelazi na sljedeće.“