Kukuruz je ove godine zasijan na 258.000 ha, a ostvarena prosječna proizvodnja kukuruza po hektaru iznosi devet tona, što je isti prinos kao i prošle godine. Ovogodišnji urod rekordan je u zadnjih deset godina jer smo zadnji put rekordnu proizvodnju imali 2008., kada je proizvodnja bila 2,5 milijuna tona. Prvi rezultati berbe kukuruza na istoku Hrvatske pokazuju vrlo nisku vlagu zrna, što znači da je kukuruz zreo i da neće morati na dosušivanje. Prinosi su nešto manji od onih ostvarenih u najboljim godinama, no dohodak proizvođača ne bi trebao biti umanjen jer proizvođačima ide u prilog da ne moraju platiti sušenje, pokazujue analiza stručnjaka Smartera, konzultantske kuće specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Temeljna gospodarska vrijednost kukuruza ne mora nužno biti apsolutno visok prinos, koliko stabilnost u prinosu i podizanje kvalitete kroz godine. Naime, vremenski uvjeti su različiti kroz godine, pa i unutar iste godine imamo različite ekstreme. Primjerice kao ove godine kada je sjetva obavljena u suhom razdoblju, da bismo tijekom lipnja imali veliku količinu oborina. Stručnjaci objašnjavaju kako je ove godine situacija s kukuruzom na našim poljima šarena. Opisuju je tako i proizvođači jer dok je negdje suša učinila svoje i smanjila prinose, drugi već najavljuju rekorde, pa i blizu 16 tona po hektaru. Prve analize pokazuju da prinosi variraju od njive do njive, a ovise o agrotehnici, odnosno jesu li ratari uspjeli zatvoriti zimsku brazdu te količinu oborina. Zapad zemlje je bio 'mokriji' od istoka te su prinosi uglavnom u tom dijelu Slavonije niži i daleko su veći prinosi u sušnijoj Slavoniji. Očekivanja su ipak takva da će prosječni prinosi biti na razini prošlogodišnjih, a možda i viši, pokazuje analiza Smartera.
Zemljišni i klimatski uvjeti za proizvodnju kukuruza u Hrvatskoj izuzetno su dobri, među najboljima u Europi pa i šire. Tu prednost trebalo bi iskoristiti i postaviti kukuruz na ono mjesto u Hrvatskoj koje zaslužuje. Za obnovu i razvitak stočarske proizvodnje u Hrvatskoj kukuruz je nezamjenjiv kao osnova stočne hrane, a bez povećanja površina i proizvodnje neće biti moguće obnoviti ni stočarstvo. Kukuruz bi trebao biti osnova ratarske, stočarske pa i cijele poljoprivredne proizvodnje, a isto tako mogao bi biti i oslonac mnogih industrijskih proizvodnji. Industrije etanola, škroba, alkoholnih i bezalkoholnih pića mogle bi otvoriti mnoga radna mjesta. Da bi se te industrije razvijale, potrebna je neprekidna opskrba velikih količina sirovine - zrna kukuruza.
Izvozimo sirovinu, a uvozimo meso
Kada je u pitanju kukuruz, Hrvatska je dvostruko samodostatna. Međutim, iako proizvodimo dva puta više nego što su nam potrebe, znatan dio sirovine odlazi u izvoz, najvećim dijelom u Italiju i Austriju, što nije dobro za domaću poljoprivredu jer se izvozi jeftina sirovina na kojoj drugi zarađuju dok su kod nas prerađivački kapaciteti mahom zatvoreni, uništeni, kao i stočarski sektor koji je u padu već dugi niz godina unatoč mjerama koje se poduzimaju za revitalizaciju stočarstva. Primjetno je da su posljednjih godina hrvatski ratari započeli mijenjati trendove u proizvodnji odnosno okreću se kvalitetnijim sortama i većoj uporabi znanja u proizvodnji što u konačnici rezultira stabilnošću ove proizvodnje i pokazuje dugoročne perspektive.
Ono što je ključno jest pitanje omjera vrijednosti izvoza kukuruza koji je 140 milijuna eura, dok smo s druge strane ogromni uvoznik stočne hrane, mesa i prerađevina na bazi mesa. Proizvodnja kukuruza postala je stabilna i profitabilna, no tek je moramo staviti u funkciju razvoja lanca vrijednosti u poljoprivredi, a to je moguće kroz stočarstvo.
Unatoč padu stočarstva kukuruz ostaje dominantna kultura
Kukuruz je dominantna kultura, a u razdoblju od 2012. do 2019. godine u ukupnoj proizvodnji žitarica, iskazano količinski, kukuruz je činio udjel oko 59,7 posto. Unatoč činjenici da nam iz godine u godinu pada stočarska proizvodnja, kukuruz ipak ostaje broj jedan na našim poljima. Prema procjenama čak se 80 posto cjelokupne hrvatske proizvodnje ove žitarice odnosi na OPG-ove i obrte. Iako nema službenih podataka, najveći pojedinačni proizvođači ove kulture su veliki poljoprivredni sustavi.
Proizvodnja kukuruza u Hrvatskoj pod neposrednim je utjecajem svjetskih trendova, kako klimatskih tako i tržišnih. U Hrvatskoj se ukupno zasijane površine kreću između 250 do 300.000 ha, a najveće površine zabilježene su 2005. godine (319.000 ha). U 2016. godini površine pod kukuruzom su se primjerice smanjile na oko 250.000 ha što je bila posljedica smanjenja potrošnje u stočarskoj proizvodnji. Proizvodnja ima velika godišnja kolebanja, kako u Hrvatskoj tako i u ostalim zemljama EU. Hrvatska proizvodnja u prosjeku se kretala oko 1,8 milijuna tona. Iako se do 2020. godine predviđalo smanjenje zasijanih površina, zbog povećanja priroda očekujemo povećanje proizvodnje kukuruza u Hrvatskoj na oko 2,33 milijuna tona. Zadnjih godina se bitno povećao prinos kod kukuruza.
Sada se već prosječno ostvaruje 9 tona po hektaru, a prije koju godinu je prinos bio oko 6,5 t/ha. Kod ozbiljnih robnih proizvođača bilježimo prosječni prinos između 10 i 11 t/ha, a najbolji prinosi idu i do 16t/ha. Iako će i ove godine prinosi biti na vrlo visokoj razini, bolji prinosi su bili ostvareni u 2019. i 2018. godini.
Prinos je još na nezadovoljavajućem nivou u odnosu na ostale EU zemlje, koje su snažni proizvođači kukuruza, kao primjerice Francuska, Njemačka, Italija ili Španjolska. Uz primjenu hibrida visoke rodnosti i kvalitete zrna, modernizaciju tehnologije i tehnike proizvodnje, prinosi u istočnoj Hrvatskoj idu i do 16 t/ha, ali prosjek i dalje nije zadovoljavajući s obzirom na uvjete koje imamo za proizvodnju.
Proizvodnja ratarskih kultura u Hrvatskoj u posljednjim godinama postaje sve značajniji izvor poljoprivrednog prihoda naših poljoprivrednih proizvođača. U ukupnom poljoprivrednom outputu biljne proizvodnje 2019. godine sudjeluje sa 60,5 posto, od toga 35 posto čini ratarstvo (žitarice, uljarice, proteinske kulture, duhan, šećer i krmno bilje). Kukuruz čini 9 posto ukupnog poljoprivrednog outputa izraženog u stalnim cijenama. Također, pšenica, kukuruz i soja postaju jedan od najznačajnijih proizvoda koji se izvoze iz Hrvatske.
Izvoz kukuruza iz Hrvatske doživio je veliki rast. Podaci pokazuju da smo primjerice u 2016. godini izvezli količinu od 476.951 tone u vrijednosti od nešto više od 82 milijuna eura, dok je prošle godine na vanjska tržišta otišlo 872.853 tone u vrijednosti od 140,2 milijuna eura. U prvoj polovici ove godine izvezeno je 534.295 tona vrijednih 94 milijuna eura. Tijekom prošle godine čak 513.000 tona izvezeno je u Italiju, a 209.000 tona u Austriju.
Uvoz je u prošloj godini iznosio tek 42.089 tona vrijednih 37,4 milijuna eura, što pokazuje da se u ovoj proizvodnji ostvaruje veliki suficit u vanjskoj trgovini. Najviše se merkantilnog kukuruza uvezlo iz Mađarske, Srbije i BiH dok se sjemenskog kukuruza najviše uvozilo iz Mađarske, Francuske i Austrije.
U EU urod revidiran na 62,8 milijuna tona
Površine pod kukuruzom u svijetu su na razini od 182 milijuna hektara uz prosječni prinos od 5,6 tona po hektaru. Ukupna svjetska proizvodnja kukuruza je oko tisuću milijuna tona, a najveći svjetski proizvođači kukuruza su SAD, Kina i Brazil s ukupno dvije trećine svjetske proizvodnje.
Cijena kukuruza na svjetskom tržištu, uz značajna godišnja kolebanja, bilježi rast. Veliki utjecaj na rast cijena imaju SAD koje kao najveći svjetski izvoznik kukuruza, sve više svoju proizvodnju kukuruza koriste za proizvodnju biogoriva, a to utječe na količine i cijene kukuruza na globalnim tržištima. Relativno mala tržišta, poput hrvatskog, pod izravnim su utjecajem svjetskih trendova.
EU je treće područje za proizvodnju kukuruza u svijetu. U EU se kukuruz proizvodi na preko 15 milijuna hektara, od čega se 60 posto (9,4 milijuna hektara ) bere kao zrna i 40 posto (5,9 milijuna ha) kao silaža. Sjeme kukuruza proizvodi se na približno 150.000 do 200.000 hektara. Za bio plin kukuruz se sadi na jedan milijun hektara.Dok je u SAD-u 90 posto kukuruza GMO hibridnih sorti, u EU je to samo 2 posto od ukupno proizvedenog kukuruza. Zadnjih godina je Rumunjska postala najveći proizvođač kukuruza u EU te je značajno preskočila Francusku.
Urod kukuruza u EU za 2020. revidiran je na 62,8 milijuna tona u odnosu na prethodnu prognozu od 64,6 milijuna tona. Prošlogodišnji urod iznosio je 65,3 milijuna tona, a vruće i suho vrijeme dodatno je smanjilo potencijal prinosa, posebno u zemljama Balkana. EU je veliki uvoznik kukuruza, a samo je prošle godine uvoz iznosio oko 20 milijuna tona, pri čemu su najveći uvoznici ove kulture Španjolska sa uvozom od oko sedam milijuna tona, te Nizozemska sa četiri milijuna tona. Veliki uvoznici kukuruza su i Portugal, Italija, Danska. Najviše kukuruza na EU tržište dolazi iz Ukrajine, Brazila, Srbije, Moldavije i Argentine.
Prema podacima FAOSTAT-a, od 166 zemalja najvećih proizvođača kukuruza, Hrvatska zauzima 48. mjesto, a u ovoj smo proizvodnji deveta zemlja u EU.
Gotovo dvije trećine EU žitarica koristi se za hranu za životinje, oko jedne trećine za ljudsku potrošnju, a samo tri posto koristi se za biogoriva. EU nije samodostatna u proizvodnji proteina namijenjenih za prehranu životinja – stočne hrane, samodostatnost je na samo 61 posto. Očekuje se da će potražnja za žitaricama rasti oko 10 posto do 2030. godine. Uvjetovano je porastom potrošnje naročito kukuruza zbog industrijske potrošnje i stočne hrane, iglukoze i bioetanola. Izvozne mogućnosti prisutne su u zemljama istočnog Mediterana, subsaharskoj Africi i zemljama Zaljeva.
U narednom razdoblju do 2030. godine u EU se ne predviđa rast nego manji pad površina pod ratarskim kulturama, ali se i dalje očekuje povećanje prinosa pa time i povećana proizvodnja. Očekuje se da će nove tehnologije, koje se sve više uvode, dovesti do smanjenja troškova proizvodnje (nova oprema, strojevi), ali i do povećanja prinosa kroz učinkovitije tehnike sijanja, sustave navodnjavanja, kontrola bolesti, praćenje usjeva satelitskim snimkama i korištenjem dronova te općenito korištenje softvera (informacijskom tehnologijom) za upravljanje farmama. Postoji prostor za uvoz ratarskih kultura, žitarica i uljarica u EU, ali i za izvoz iz EU.
„Budući da EU kroz novu Zajedničku poljoprivrednu politiku sve više forsira ekološku proizvodnju i drastično smanjivanje uporabe pesticida i zaštitnih sredstava do 2030. godine, već sada se na razini slabije razvijenih EU poljoprivreda otvara rasprava kakav će to imati utjecaj na buduće ratarske prinose. U Hrvatskoj se o ovom potencijalnom problemu još uvijek nije krenulo otvoreno razgovarati, ali bi bilo važno vidjeti kako će nove politike EU za poljoprivredu utjecati na buduće prinose u ratarstvu koji je jedini sektor hrvatske poljoprivrede u kojem se vidi stabilnost i potencijal rasta i izvoza. Zbog toga bi već sada trebalo započeti ozbiljna promišljanja o tome kako će se novi ekološki standardi odraziti na ove proizvodnje i kod nas, zaključak je analize Smartera.
