Pršutare ne brine prodaja; najveći izazovi su sirovina i visoki troškovi

Poznato je da su istarski proizvođači zbog afričke svinjske kuge suočeni s nedostatkom kvalitetne sirovine koja, s obzirom na EU zaštitu izvornosti, propisuje isključivo svinje iz produljenog tova s područja pet hrvatskih županija, dok proizvođači ostala tri zaštićena hrvatska pršuta – krčkog, drniškog i dalmatinskog, na razini EU-a imaju zaštitu geografskog podrijetla pa sirovinu uglavnom nabavljaju iz susjednih zemalja, piše Poslovni dnevnik.

No, svi proizvođači pršuta u Hrvatskoj dijele probleme poput inflacije i visokih ulaznih troškova, porasta cijene svinjskog mesa te nešto skuplje proizvodnje certificiranih pršuta. “Unatoč velikim izazovima na tržištu, hrvatski pršuti imaju sigurnu budućnost jer iza njih stoje generacije proizvođača, veliko znanje, iskustvo i predanost, a festival u Drnišu najbolji je pokazatelj te snage”, ističe potpredsjednik HOK-a Joso Smolić, dodavši kako Hrvatska obrtnička komora kontinuirano podupire proizvođače autentičnih proizvoda koji su najveći čuvari baštine.

Istarski proizvođači zbog afričke svinjske kuge suočeni su s nedostatkom kvalitetne sirovine koja, s obzirom na EU zaštitu izvornosti, propisuje isključivo svinje iz produljenog tova s područja pet hrvatskih županija.

“Cijene pršuta nisu pratile visinu inflacije ni ogroman rast troškova proizvodnje. Iako se mi proizvođači proteklih godina suočavamo s poskupljenjima sirovine, energije i rada, kako bismo ostali konkurentni i zadržali kupce, minimalno smo korigirali cijene. Pršut je proizvod vrhunske kvalitete i dugotrajne proizvodnje, a naš je cilj očuvati njegovu dostupnost potrošačima, čak i kada to znači manju zaradu za proizvođače”, poručuje predsjednik Udruge proizvođača drniškog pršuta Drago Pletikosa.

Kaže kako istinski ljubitelji pršuta nikada ne pitaju za cijenu. Njima je najvažnija kvaliteta, a upravo je po tome nadaleko poznat drniški pršut. Pletikosa ističe kako se u Drnišu danas proizvede oko 50 tisuća komada pršuta, od čega je deset posto zaštićeni drniški pršut.

Proizvođači pršuta u Drnišu, na Kvarneru, u Istri i Dalmaciji nemaju problema s plasmanom. Riječ je o vrhunskim proizvodima, bez aditiva, a jedini konzervans im je morska sol pa su iznimno traženi, a osim toga, proizvodi ih se dvostruko manje nego što ih se pojede. Točnije, na godišnjoj razini proizvedemo oko 500 tisuća komada, a pojedemo više od milijun komada pršuta. Drugim riječima, 500 tisuća dolazi iz uvoza.

“To je konstanta proteklih godina”, ističe Ante Madir, izvršni direktor Klastera hrvatskog pršuta, vrsni stručnjak i poznavatelj domaće i globalne pršutarske scene te veliki promotor zaštićenih hrvatskih pršuta, o čemu će se najviše govoriti na stručnom skupu u Drnišu.

“Otkad su na razini Europske unije zaštićeni drniški i dalmatinski pršut, često čujem pitanje – zar Drniš nije u Dalmaciji, zbog čega dvije zaštite?”, nastavlja izvršni direktor Klastera. Najlakše je to objasniti na primjeru bavarske i minhenske kobasice – obje su bijele kobasice (weisswurst) i dolaze iz istog područja. Minhenska je nastala na dugoj tradiciji proizvodnje bavarske kobasice i ima neke svoje specifičnosti.