Sama najava rata u Ukrajini, od početka godine, već je utjecala na rast cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda - pšenice i kukuruza. Terminski ugovori kojima se trguje na robnim burzama pokazuju snažan rast cijena već od početka godine, pa je cijena za pšenicu kojom se trguje na burzi u Chicagu skočila za oko 12% od početka godine, dok su cijene kukuruza narasle za 14,5%. Ovaj tjedan cijene i dalje nastavljaju rasti, po vrlo visokim stopama, pa je cijena kukuruza za isporuku u idućem mjesecu rasla gotovo 3%, a pšenice čak 6%. Zbog ogromne nesigurnosti idućih dana mogu se očekivati i novi poremećaji te rast cijena na svjetskim robnim burzama, što će biti dodatni udar na poljoprivredu u svijetu i Hrvatskoj, ali i globalno tržište hrane.
Početak rata u Ukrajini dolazi u trenutku kad su cijene hrane narasle na najvišu razinu u zadnjih deset godina, budući da se kanali dobave još nisu oporavili od COVID-19 krize, a klimatske promjene imaju sve veći utjecaj na žetve u glavnim poljoprivrednim proizvodnim bazenima, dok potrošnja na kineskom tržištu i tržištima diljem svijeta i dalje raste. Sadašnji trendovi upozoravaju na nove nadolazeće tektonske poremećaje na globalnom tržištu hrane, zbog čega je u Hrvatskoj potrebno realno sagledati novonastalu situaciju i donositi odluke koje će na vrijeme utjecati da se poremećaji ne odraze na drastičan rast cijena te negativan utjecaj na sve poljoprivredne proizvodnje.
„Možemo očekivati da će hrvatski poljoprivredni proizvođači u novonastalim uvjetima moći, unatoč rastu cijena inputa (gnojiva, sjemena i nafte), ipak osigurati kvalitetnu proljetnu sjetvu. Naročito uzimajući u obzir da je i Vlada u paketu mjera za ublažavanje udara na standard građana i poduzeća u iznosu 4,8 milijardi kuna uključila i Program potpora male vrijednosti za nabavu umjetnog gnojiva te snižavanje stope PDV-a na inpute u poljoprivredi. Sadašnji trendovi ukazuju da možemo očekivati još jednu godinu u kojoj će cijene žitarica i uljarica očito snažno rasti, pa će se svako kvalitetno ulaganje u proizvodnju itekako isplatiti.
Za proljetnu sjetvu hrvatskim poljoprivrednicima bilo bi dobro osigurati povoljna kreditna obrtna sredstva te voditi računa da imaju na raspolaganju dovoljne količine gnojiva iz Petrokemije i zaštitnih sredstava, jer će to doprinijeti kvaliteti sjetve i u konačnici dobrom rezultatu u prinosima, što je od izuzetne važnosti u novonastaloj situaciji. Također, hitno bi se trebala napraviti kvalitetna analiza svih skladišnih kapaciteta za čuvanje kako bi se robe plasirale na tržište u optimalnom trenutku, pri čemu je važno sačuvati dovoljne količine robe za domaću potrošnju, posebice za stočarstvo.“, smatra Zvjezdana Blažić, stručnjakinja SMARTER-a.
Rat u Ukrajini - velika globalna nesigurnost
Poremećaj na jednom od najvažnijih proizvodnih područja žitarica u svijetu već sad stvara ogromnu nesigurnost i strahove od novog vala rasta cijena i nestašice. Rusija i Ukrajina zajedno opskrbljuju više od 25% svjetskog izvoza pšenice, gotovo 20% izvoza kukuruza i 80% izvoza suncokretovog ulja. Ukrajina je najveći svjetski proizvođač suncokreta, ali i krumpira, šesti proizvođač kukuruza i ječma, sedmi proizvođač pšenice i uljane repice te je deveta u proizvodnji soje. Ukrajina proizvodi pšenicu, kukuruz, ječam i raž na koje se oslanja veći dio Europe.
„Poljoprivredni sektor Ukrajine je vrlo jak jer generirao oko 9,3% BDP-a, a ratarstvo čini 73% poljoprivredne proizvodnje. Sankcije Rusiji, koja je, također, veliki proizvođač poljoprivrednih proizvoda, mogu utjecati na nestašicu poljoprivrednih sirovina za proizvodnju kruha, ali i stočne hrane te na značajno povećanje cijena. Kratkoročno, sankcije koje zapadne zemlje uvedu Rusiji mogle bi dovesti do toga da mnogo već požnjevenog žita ostane u Rusiji, a vojne akcije mogle bi poremetiti trgovačke rute na Crnom moru. Dugoročno gledano, šira invazija na Ukrajinu mogla bi nanijeti veliku štetu poljoprivrednom sektoru te zemlje (oštar pad proizvodnje), jer poljoprivrednici bježe od borbi, a postoji opasnost od uništenja infrastrukture i opreme za proizvodnju.“, procjena je Zvjezdane Blažić, stručnjakinje SMARTER-a.
Već sad je vidljivo da poremećaji u opskrbi neće pogoditi samo Europsku uniju, budući da se mnoge države na Bliskom istoku i u Africi, također, oslanjaju na ukrajinsku pšenicu i kukuruz. Kina je, također, veliki uvoznik ukrajinskog kukuruza, jer je prošle godine zamijenila SAD kao najvećeg kineskog dobavljača kukuruza. Ukrajina je dugo bila poznata kao „žitnica Europe“, a zapravo ona danas više od 40% svog izvoza pšenice i kukuruza izvozi na Bliski istok i Afriku. Postoji zabrinutost da bi daljnja nestašica hrane i povećanje cijena mogli izazvati i društvene nemire na pojedinim osjetljivim područjima, kao primjerice u Libanonu, koji polovicu svojih potreba za žitaricama osigurava iz Ukrajine.
Svaki poremećaj ima drastičan utjecaj na cijene
Žitarice su temelj prehrane ljudi i stoke, jer su vrlo važna osnovna sirovina u cijelom svijetu, pa čak i relativno mali prekid u opskrbi može imati ogroman učinak na cijene te globalno tržište koje se i sad bori sa smanjenim zalihama žitarica. Već su pojačane napetosti dovele do toga da su kupci preusmjerili brodove prema drugim lukama, jer su brodovi započeli izbjegavati ulazak u Crno more zbog ratnog rizika i zabrinutosti od izbijanja rata koji može dovesti do dugotrajnih kašnjenja utovara. Zato se već sad osjećaju prekidi u opskrbi. Nedostatak zaliha iz regije Crnog mora sigurno će povećati potražnju za žitaricama iz SAD-a i Kanade, no, problem za pšenicu je i suša u SAD-u pa se ne očekuju rekordne žetve.
Osim poremećaja na tržištu žitarica, ništa bolja situacija nije ni na tržištu uljarica. Prema podacima organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, cijene biljnih ulja porasle su za 4,2% tijekom siječnja, dosegnuvši najvišu razinu svih vremena. Porast cijena najvećim dijelom je posljedica globalnih vremenskih događaja koji su utjecali na zalihe dvije ključne uljarica - soje i palminog ulja. Tijekom posljednjih šest mjeseci u Argentini i Brazilu bila je velika suša i to je dovelo do stvarno visokih cijena. Brazil čini oko polovicu svjetskog izvoza soje, dok Indonezija i Malezija proizvode veći dio svjetskog palminog ulja. Maleziju je pogodio jak tajfun koji je doveo do snažnih poplava, što je imalo veliki utjecaj na proizvodnju palminog ulja u toj državi. Snažna potražnja za sojom, ali i drugim uljaricama rasta u prehrambene svrhe, naročito za proizvodnju stočne hrane, ali i za proizvodnju biodizela što je dovelo je do toga da su cijene sirovog biljnog ulja 30% više nego prije godinu dana.
Na pomolu je još drastičnije povećanja cijena gnojiva. Rusija je globalni proizvođač s niskim cijenama i velikim količinama svih glavnih gnojiva. Ostali veliki proizvođači gnojiva, SAD i Kanada, mogu povećati proizvodnju gnojiva, ali je pitanje koliko brzo te povećane kapaciteta mogu isporučiti na tržište. U takvim uvjetima sjeverna hemisfera mogla bi imati problema u sjetvi, jer se glavna sezona potrošnje gnojiva događa u drugom tromjesečju. Sve ovo ukazuje na rastuće troškove za poljoprivrednike, koji smanjuju korištenje gnojiva. To će potencijalno izazvati niže prinose usjeva i još više povisiti cijene hrane diljem svijeta, a troškovi hrane već su najskuplji u posljednjem desetljeću.
Sjetvu u Hrvatskoj treba što kvalitetnije odraditi
Proizvodnja ratarskih kultura u Hrvatskoj posljednjih godina postala je sve značajniji izvor poljoprivrednog prihoda naših poljoprivrednika. U ukupnom poljoprivrednom outputu biljne proizvodnje sudjeluje s oko 60%, a od toga 35% čini ratarstvo (žitarice, uljarice, proteinske kulture, duhan, šećer i krmno bilje). Pšenica, kukuruz i soja najznačajnijih su proizvodi koji se izvoze iz Hrvatske. Hrvatska je u proizvodnji pšenice, kukuruza, ječma, soje, suncokreta, pa i uljane repice konkurentna, što znači da su poljoprivredni proizvođači u stanju proizvesti kvalitetan proizvod po konkurentnim cijenama i ravnopravno se natjecati na globalnom tržištu commodity roba.
U najznačajnijim ratarskim kulturama zadnjih godina Hrvatska postiže prinose koji su iznad prosječnih prinosa EU i približava se prinosima najuspješnijih poljoprivrednih zemalja. Otvaranje europskog tržišta za hrvatske poljoprivredne proizvode omogućilo je kretanje proizvodnje prema globalnoj potražnji, a znatno manje prema unutarnjoj potražnji, ali je donijelo i svjetsku cijenu kao razinu otkupnih cijena u Hrvatskoj. Trendovi u proizvodnji i izvozu pokazuju da hrvatska poljoprivreda u proizvodnji ratarskih kultura, naročito žitarica i uljarica, uz prirodne potencijale, ima i znanje te tehnologiju kojom je u stanju proizvesti konkurentan proizvod. Zadnje dvije godine ratari su svoju proizvodnju mogli plasirati na tržište po vrlo dobrim cijenama te su na višoj otkupnoj cijeni ostvarili pristojnu dobit, a uz to treba dodati i poticaje odnosno izravna plaćanja po hektaru, koji su, također, rasli i bili redoviti.
„Nova situacija i rat u Ukrajini već sada stvaraju ogroman pritisak na svjetsko tržište poljoprivrednih proizvoda što će se, ako se sukob nastavi, samo dodatno pojačavati. Mišljenja smo da je ovo trenutak kad Hrvatska mora povući poteze i donijeti mjere kako bi kroz vlastitu poljoprivrednu proizvodnju uspjela ublažiti novi udar na cijene. Vjerujemo kako je pred nama još jedna uspješna proljetna sjetva, unatoč velikim rizicima kad je riječ o ulaganjima zbog visokih cijena inputa te da se nikako ne smije utjecati na smanjenje ulaganja, što kao posljedicu može imati manje prinose. Samo dovoljne količine proizvedenih žitarica, uljarica i drugih kultura te dobre cijene mogu donijeti stabilnost na tržištu poljoprivrednih roba, zbog čega je važno sjetvu i proizvodnju održati na visokoj razini. Hrvatska je u proizvodnji žitarica i uljarica višestruko samodostatna, a sad bi trebalo ustrajati na boljem čuvanju sirovina koje dobivaju na cijeni i staviti ih u funkciju prehrambene suverenosti povezujući ih sa stočarskim sektorom, što kontinuirano spominjemo prethodnih godina. Poremećaji na tržištu hrane ponovno otvaraju pitanje niske razine hrvatske samodostatnosti u brojnim proizvodnjama, naročito u proizvodnji mesa, mlijeka, mliječnih proizvoda, voća i povrća, stočne hrane, ali i mnogobrojnih proizvoda na bazi žitarica, od brašna do kruha i drugih pekarskih proizvoda, tjestenine, te drugih najrazličitijih proizvoda koji se svakodnevno koriste za prehranu stanovništva. U svim tim proizvodima imamo šansu povećati proizvodnju i osigurati veću sigurnost u opskrbi stanovništva neophodnom hranom.“ ističe Zvjezdana Blažić, stručnjakinja SMARTER-a.
