Svijet zbog blokade Crnog mora srlja u prehrambenu katastrofu

Rat pogađa svjetski prehrambeni sustav oslabljen covidom, klimatskim promjenama i energetskim šokom. Ukrajinski izvoz žitarica i uljarica uglavnom je zaustavljen, a ruski je ugrožen. Zajedno, dvije zemlje isporučuju 12 posto trgovanih kalorija. Cijene pšenice, koje su porasle za 53 posto od početka godine, skočile su za dodatnih 6 posto 16. svibnja, nakon što je Indija rekla da će obustaviti izvoz.

António Guterres, glavni tajnik UN-a, upozorio je 18. svibnja da u nadolazećim mjesecima prijeti "avet globalne nestašice hrane" koja bi mogla trajati godinama. Visoka cijena osnovne hrane već je povećala broj ljudi koji ne mogu biti sigurni da će dobiti dovoljno hrane sa 440 milijuna, na 1,6 milijardi. Gotovo 250 milijuna ljudi je na rubu gladi. Ako se, kao što je vjerojatno, rat nastavi i zalihe iz Rusije i Ukrajine budu ograničene, još stotine milijuna ljudi moglo bi pasti u siromaštvo. Politički nemiri će se širiti, djeca će trpjeti, a ljudi će gladovati.

Putin ne smije koristiti hranu kao oružje. Nestašice nisu neizbježan ishod rata. Svjetski lideri bi trebali gledati na glad kao na globalni problem koji hitno zahtijeva globalno rješenje.

Rusija i Ukrajina opskrbljuju 28 posto pšenice kojom se globalno trguje, 29 posto ječma, 15 posto kukuruza i 75 posto suncokretovog ulja. Rusija i Ukrajina doprinose s oko polovine žitarica koje uvoze Libanon i Tunis; za Libiju i Egipat brojka je dvije trećine. Ukrajinski izvoz hrane osigurava kalorije za prehranu 400 milijuna ljudi. Rat remeti to snadbijevanje jer je Ukrajina minirala svoje vode kako bi odvratila napad, a Rusija blokirala luku Odesa.

Čak i prije invazije Svjetski program za hranu upozoravao je da će 2022. biti užasna godina, zbog klimatskih promjena.

Sve će to imati težak učinak na siromašne. Kućanstva u ekonomijama u razvoju troše 25 posto svog budžeta na hranu — a u subsaharskoj Africi čak 40 posto. U Egiptu kruh daje 30 posto svih kalorija. U mnogim zemljama uvoznicama, vlade ne mogu priuštiti subvencije za povećanje pomoći siromašnima, pogotovo ako uvoze i energiju – još jedno tržište u previranju.

Ukrajina je već isporučila velik dio prošlosedmičnog uroda prije rata. Rusija još uvijek uspijeva prodati svoje žito, usprkos dodatnim troškovima i rizicima za kupce. Međutim, oni ukrajinski silosi koji su neoštećeni u borbama puni su kukuruza i ječma. Poljoprivrednici nemaju gdje pohraniti svoju sljedeću žetvu, koja bi trebala početi krajem lipnja, a koja bi stoga mogla istrunuti. Rusiji, sa svoje strane, možda nedostaju neke zalihe sjemena i pesticida koje obično kupuje od Europske unije.

Unatoč rastućim cijenama žitarica, poljoprivrednici drugdje u svijetu možda neće nadoknaditi manjak. Jedan od razloga je taj što su cijene promjenjive. Što je još gore, profitne marže se smanjuju zbog porasta cijena gnojiva i energije. To su glavni troškovi poljoprivrednika i oba tržišta su poremećena sankcijama i borbama za prirodnim plinom. Ako poljoprivrednici smanje gnojivo, globalni će prinosi biti niži u krivo vrijeme.

Odgovor zabrinutih političara mogao bi pogoršati lošu situaciju. Od početka rata, 23 zemlje od Kazahstana do Kuvajta proglasile su stroga ograničenja na izvoz hrane koja pokrivaju 10 posto kalorija kojima se globalno trguje. Više od jedne petine izvoza gnojiva je ograničeno. Ako trgovina prestane, nastupit će glad.

Scena je postavljena za igru okrivljavanja, u kojoj Zapad osuđuje Putina zbog njegove invazije, a Rusija osuđuje zapadne sankcije. Zapravo, poremećaji su prvenstveno rezultat Putinove invazije, a neke sankcije su ih pogoršale. Argument bi lako mogao postati izgovor za nedjelovanje. U međuvremenu će mnogi ljudi biti gladni, a neki će umrijeti.

Umjesto toga, države moraju djelovati zajedno, počevši od održavanja tržišta otvorenim. Ove sedmice Indonezija, izvor 60 posto svjetskog palminog ulja, ukinula je privremenu zabranu izvoza. Evropa bi trebala pomoći Ukrajini da svoje žito isporučuje željeznicom i cestom u luke u Rumunjskoj ili na Baltiku, iako čak i najoptimističnije prognoze govore da bi samo 20 posto žetve moglo doći na taj način. I zemljama uvoznicama je potrebna podrška kako ih ne bi ugrozili ogromni računi. Hitne zalihe žitarica trebale bi ići samo najsiromašnijim. Za druge, finansiranje uvoza pod povoljnim uvjetima, možda osigurano preko MMF-a, omogućilo bi donatorskim dolarima da idu dalje. Oslobođenje dugova također može pomoći u oslobađanju vitalnih resursa.

Postoji prostor za zamjenu. Oko 10 posto svih žitarica koristi se za proizvodnju biogoriva; a 18 posto biljnih ulja odlazi na biodizel. Finska i Hrvatska oslabile su obveze koji zahtijevaju da benzin uključuje gorivo iz usjeva. Drugi bi trebali slijediti njihov primjer. Za ishranu životinja koristi se ogromna količina žitarica. Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu, žito čini 13 posto suhe hrane za goveda. Kina je 2021. uvezla 28 milijuna tona kukuruza za ishranu svinja, više nego što Ukrajina izveze u jednoj godini.

Probijanjem blokade Crnog mora doći će odmah olakšanje. Otprilike 25 milijuna tona kukuruza i pšenice, što je jednako godišnjoj potrošnji svih najnerazvijenijih ekonomija svijeta, zarobljeno je u Ukrajini. Tri zemlje moraju biti uključene. Rusija mora dopustiti ukrajinsku plovidbu, Ukrajina mora deminirati prilaz Odesi, a Turska treba pustiti pomorsku pratnju kroz Bospor.

To neće biti lako. Rusija, koja se bori na bojnom polju, pokušava uništiti ukrajinsku ekonomiju. Ukrajina nerado čisti svoje mine. Uvjeriti ih da popuste bit će zadatak za zemlje, uključujući Indiju i Kinu, koje su preživjele rat. Konvoji mogu zahtijevati oružanu pratnju koju podupire široka koalicija. Prehrana krhkog svijeta posao je u kojeg svi moraju dati svoj doprinos.