GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

The Economist: Globalna ekonomija mora smanjiti društvene nejednakosti

The Economist: Globalna ekonomija mora smanjiti društvene nejednakosti
NEJEDNAKOST
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 13.10.2012 / 12:28
Autor: SEEbiz / The Economist / RSE
ANALIZA - Potrebna je nova forma radikalne centrističke politike koja će smanjiti nejednakost a da ne dovede u pitanje ekonomski rast, piše britanski The Economist.
Krajem 19. stoljeća, prvo razdoblje, odnosno era globalizacije i mnoštvo pronalazaka transformirali su svjetsku ekonomiju. Međutim, ovaj period ubrzanog rasta privrede i broja stanovnika (the Gilded Age) bio je poznat i po produbljivanju nejednakosti sa beskrupuloznom američkom klasom koja je stekla ogromno bogatstvo eksploatacijom (robber barons). Isto se odnosi i na europsku bogatašku klasu (Downton Abbey). Koncept “sveprožimajućeg konzumerizma” seže do 1899. godine. Rastući jaz između bogatih i siromašnih (i strah od socijalističkih revolucija), potakao je val reformi: od nastojanja američkog predsednika Theodore Roosevelta da razbije monopole i omogući konkurenciju (trust-busting) do “narodnog budžeta” britanskog premijera Lloyda Georgea.

Vlade su promovirale konkurenciju, uključujući progresivno oporezivanje, čime je počela da se stvara mreža socijalne zaštite. Cilj ove “ere progresivizma”, kako je nazvana u SAD-u, bio je da se izgradi pravednije društvo a da se ne ograniči njegov poduzetnički duh.

Nužno je i da se moderna politika podvrgne sličnoj prekompoziciji, odnosno reformama – da se pronađe način za smanjenje nejednakosti bez gušenja ekonomskog rasta. Ova dilema je već u fokusu političke debate, koja, međutim, uglavnom stvara tenzije a ne nudi dogovor i rješenja. Tako, u predizbornoj kampanji u SAD-u, ljevica optužuje Mitta Romneya kao beskrupuloznog bogataša, dok desnica ismijava Baracka Obamu kao klasnog, odnosno borca za jednakost.

U pojedinim europskim zemljama, političari se dodvoravaju masi: primjer za to je prijedlog francuskog predsjednika François Hollandea o uvođenju poreza od 75 posto na prihode bogatih.

U većem dijelu zemalja u usponu, njihovi lideri bi radije gurnuli pod tepih pitanje nejednakosti: kineske vlasti nervozno reagiraju na kritike zbog pretjerivanja djece komunističkih rukovodilaca koja obijesno voze skupocjene Ferrarije što izaziva podozrenje javnosti. Indijske vlasti izbjegavaju se suočiti s problemom korupcije.

U srži problema je nedostatak ideja. Desnica još nije uvjerna da je nejednakost bitno pitanje. S druge strane, ljevica po automatizmu teži podići poreze na primanja bogatih i dodatno skresati potrošnju, što nije mudro kada ekonomije suočene sa problemima trebaju privući poduzetnike a vlade - mnogo veće nego su što Roosevelt ili Lloyd George mogli i zamisliti – nisu u stanju ispuniti mnoga obećanja. Potrebno je mnogo dublje promišljanje sadašnje situacije: nazovimo ga “istinski progresivizam”.

Treba li se zaista suočiti sa problemom nejednakosti? Globalizacija u kombinaciji sa tehničkim inovacijama je, u stvari, smanjila nejednakost na globalnom planu, jer siromašne zemlje hvataju korak sa bogatim. Međutim, produbljen je jaz unutar mnogih zemalja. Više od dvije trećine ljudi živi u zemljama u kojima su povećane nejednakosti od 1980. godine do često nevjerojatnih razmjera. U SAD, prihodi 0,01 posto stanovništa (oko 16 tisuća obitelji) činili su 1980. godine 1 posto primanja svih građana, da bi sada dosegli čak 5 posto, što je mnogo veći udjel nego krajem 19. stoljeća.

Točno je takođe da su pojedini elementi nejednakosti dobri za ekonomiju. To potiče ljude da više rade i preuzimaju rizik. Na taj način se nagrađuju talentirani inovatori koji su pokretačka snaga ekonomskog napretka. Pobornici slobodne trgovine oduvijek su smatrali da što je tržište globalnije, to su veće nagrade za “pobjednike”. Međutim, kako pokazuje ovotjedni specijalni izvještaj The Economista, nejednakost je dostigla razinu kada može biti pogubna po razvoj i prepreka efikasnosti.

To je najočiglednije u dijelu svijeta koji je u usponu. Krediti u Kini su usmjereni prije svega prema državnim poduzećima i dobro povezanim insajderima. Elita također zarađuje po osnovu raznih monopola. Bogatstvo oligarha u Rusiji još manje ima veze sa poduzentištvom. To je često slučaj i u Indiji.

​​U bogatom svijetu, kronizam je bolje prikriven. Jedan od razloga zašto Wall Streetu pripada nesrazmjerni dio bogatstva jesu implicitne subvencije koje država daje bankama jer su prevelike da bi se dozvolio njihov krah. Od doktora do pravnika, mnoge dobro plaćene profesije se suočavaju sa nepotrebnim ograničenjima. Treba spomenuti i najnepravedniji od svih transfera – pogrešno usmjerena socijalna davanja, od koje često više koristi imaju relativno bogati a ne siromašnji kojima bi trebalo pomoći. Petina najbogatijeg dijela stanovnika SAD-a dobila je četiri puta veće subvencije za nekretnine u SAD-u (kroz program kreditnih olakšica) nego što prima petina najsiromašnijih.

Čak i nejednakost stvorena po osnovu stručnosti može štetiti rastu. Ako je preveliki jaz u prihodima, to može smanjiti jednakost šansi, prije svega u obrazovanju. Socijalna mobilnost, za razliku od uvriježenog mišljenja, manja je u SAD-u nego u većini europskih zemalja.

Razlika u rezultatima testova između bogate i siromašne američke djece je veća za 30 - 40 posto nego prije 25 godina. Prema pojedinim parametrima, klasna mobilnost je još manja u Kini nego u SAD.

Dijelovi političke i financijske elite i dalje će biti sumnjičavi prema stavu da je nejednakost sama po sebi problem. Međutim, čak i oni imaju interes da smanje taj jaz. Naime, ukoliko se produbi, jačat će i pritisak za promjene što može voditi političkom ishodu koji ne bi bio ni u čijem interesu.

Stoga postoji potreba za “istinskom progresivnom” agendom.

Prioritet treba biti udar, u maniri Roosevelta, na monopole i stečene interese, bilo da se radi o državnim poduzećima u Kini ili velikim bankama na Wall Streetu.

Prije svega dio svijeta u usponu treba omogućiti veću transparentnost vladinih ugovora i efikasno primijeniti antimonopolski zakon. Nije slučajno najbogatiji čovjek svijeta Carlos Slim, zaradio ogroman novac u meksičkom telekomu, sektoru u kojem je slaba konkurentnost a cijene nevjerojatno visoke. Mnogo toga treba se uraditi i u razvijenom dijelu sveta. Samo djelić ekonomije Europske Unije se može smatrati istinskim zajedničkim tržištem. Od ključne važnosti su reforme obrazovanja i pružanje šanse mladima: nijedan financijer sa Wall Streeta ne može toliko naškoditi američkoj socijalnoj mobilnosti kao sindikat nastavnika.

Potrebno je otkloniti manjkavosti, kao što su zakoni u radu u Europi ili ostaci kineskog sistema registriranja domaćinstava, što, takođe, može prilično promijeniti situaciju.

​​Sljedeći element jest reformiranje fondova u cilju pomoći siromašnima i mladima. U svijetu u razvoju previše novca odlazi na subvencije za gorivo kojima se favoriziraju bogati (u Aziji), i neodrživ mirovinski sustav koji ide u prilog relativno imućnima (u Latinskoj Americi).

Međutim, ključni cilj reformi jest država blagostanja u bogatom svijetu. Imajući u vidu starenje populacije, vlade se ne mogu nadati da će manje trošiti za tu stavku. Međutim, mogu usporiti taj trend – tako što će, na primjer, drastičnije podizati prag za odlazak u mirovinu. Dio tog novca treba usmjeriti u obrazovanje.

U prvoj “progresivnoj” eri (od kraja 19. stoljeća) uvedeno je javno financiranje srednjih škola. Fokus ovog puta treba biti predškolsko obrazovanje kao i prekvalifikacija nezaposlenih.

Posljednji segment reforme su porezi. Ne treba kažnjavati bogati, ali novac valja prikupljati efikasnije i progresivno. U siromašnijim ekonomijama, u kojima je izbjegavanje plaćanja poreza masovna pojava, fokus treba biti na nižim stopama i njihovom efikasnijem prikupljanju.

U bogatim državama, najviše novca se može prikupiti ukidanjem olakšica od kojih najveću korist imaju bogati (na primjer za stambene kredite u SAD-u); smanjivanjem jaza između poreza na plaće i kapitalne prihode. Također, treba se više osloniti na efikasno oporezivanje, prije svega u područjima u kojima bogati plaćaju velike poreze, kao što su na imovinu.

Različiti dijelovi ove agende su već primenjeni u pojedinim zemljama. Latinska Amerika investira u školstvo i prva je započela davati novac vrlo siromašnima. To je jedina regija u kojoj je smanjena nejednakost u većini zemalja. Indija i Indonezija razmatraju smanjenje subvencija za gorivo. Gradeći državu blagostanja, azijske zemlje su odlučne u namjeri da izbjegnu rasipništvo Zapada. U bogatom svijetu, Skandinavija je najinventivnija regija. Švedska je reformirala veliki sistem države blagostanja i kreirala je univerzalni školski vaučerski program. Britanija također reformira škole i nastoji pojednostaviti sistem socijalnih davanja.

U SAD-u Romney ističe da želi preispitati Medicare i ukinuti porezne olakšice, mada nije precizirao kako će to uraditi. U međuvremenu, Obama se poziva na mjere Theodora Roosevelta, a Ed Miliband, lider britanske laburističke stranke, sada pokušava zaodjenuti torijevsko ruho po ugledu na “Jednu naciju” Benjamina Disraelija.

Sve to može da bude znak promjena, ali političari će morati još mnogo toga napraviti. Desničari su prečesto skloni da stvore manju, a ne bolju vladu. Navodni neuspjeh egalitarne ljevice je još važniji. Širom bogatog svijeta, sve je manje novca za državu blagostanja. Rast je sve usporeniji, a produbljuju se nejednakosti. Međutim, jedini odgovor ljevice su veći porezi na one koji stvaraju bogatstvo. Gospoda Obama, Miliband i Hollande trebaju ponuditi nešto što će obećati i pravičnost i napredak. U suprotnom, svi će plaćati cijenu.
Tagovi: globalna ekonomija, Theodore Rossevelt, Barack Obama, Mitt Romney, Francois Hollande, društvena nejednakost, subvencija, bogatstvo, ljevica, američka ekonomija, Kina
PROČITAJ I OVO
Zagrebačka burza: Arena Hospitality Group gubitnica tjedna, indeksi pali
TJEDNI PREGLED ZSE
Zagrebačka burza: Arena Hospitality Group gubitnica tjedna, indeksi pali
ZAGREB - Investitori su se posebno okomili na izdanja iz turističkog sektora. Sektorski indeks CROBEXturist potonuo je 5,7 posto.
Trgovina vodom na burzi: Tko će profitirati?
VODA I TRŽIŠTE
Trgovina vodom na burzi: Tko će profitirati?
NEW YORK - Na robnoj burzi u Chicagu investitori odnedavno mogu trgovati i - vodom. S jedne strane to bi gradovima i poljoprivrednicima moglo olakšati planiranje opskrbe vodom, ali kritičari su zabrinuti.
Ljubljanska burza bilježi najveći rast prometa u regiji
REGIONALNA TRŽIŠTA
Ljubljanska burza bilježi najveći rast prometa u regiji
ANALIZA - Zagrebačka burza je zabilježila rast od samo 4%, čime je ostala ispod prosjeka u usporedbi s dvoznamenkastim rastom ostalih regionalnih burzi.
Statista i ITB Berlin: Globalni prihodi od turizma i putovanja u 2021. mogli bi porasti 50 posto
PROGNOZE
Statista i ITB Berlin: Globalni prihodi od turizma i putovanja u 2021. mogli bi porasti 50 posto
LONDON - Unatoč pandemijskoj krizi i velikom padom turizma u 2020. te nastavku negativnih trendova na početku 2021., svjetski turistički analitičari i stručnjaci ipak predviđaju određeni oporavak tržišta s mogućim povećanjem globalnog prihoda od putovanja i turizma za više od 50 posto u odnosu na 2020.S
EU će morati uvoziti šećer, proizvodnja pala 10%
ŠEĆER
EU će morati uvoziti šećer, proizvodnja pala 10%
BRUXELLES - Proizvodnja šećera u EU i Velikoj Britaniji od prošlogodišnjeg roda šećerne repe mogla bi biti niža za 10 posto u odnosu na prethodnu godinu, pa će EU morati uvoziti šećer, prenosi internet portal agroklub.rs.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE