GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Theos - cosmos - antrophos

Theos - cosmos - antrophos
HOLOGRAFSKI MODEL
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 14.12.2013 / 12:04
Autor: Adolf Bele
ZAGREB - U traganju za mogućnostima primjene holografskog modela susreo sam se i s radovima Kennetha Ringa sa Sveučilišta Connecticut. Oni mi pružaju nadu da bih mogao biti u pravu. Taj je psiholog još je 1980. godine ustvrdio da se iskustva bliske smrti mogu objasniti holografskim modelom, da takva iskustva, pa i sama smrt nisu ništa drugo nego prijelaz svijesti s jedne razine postojanja na drugu.


„O Bogu ne možemo govoriti izvan konteksta svemira i čovjeka. O svemiru ne možemo govoriti izvan konteksta Boga i čovjeka, a o čovjeku izvan konteksta Boga i svemira“.
                                          David Steindl Rast


Uvjeren sam kako sam doživio nešto što bi se moglo nazvati izvantjelesnim iskustvom. Svojedobno sam, naime, bio nekoliko dana u komi nakon teških ozljeda. Kada sam se probudio, govorio sam kako sam razgovarao s Bogom. On mi je rekao da je Dubravka, moja buduća žena dobra i da će doći u nebo.

Kako to objasniti? Halucinacijom? Sumnjam.

Uvjeren sam kako je i znanost jedan od načina spoznaje Boga, a Biblija, upravo zato, počinje s opisom stvaranja. Sveto Pismo ne promatram kao zatvoren sustav, već se zaalažem za multidisciplinarni pristup njenom sadržaju. Svjestan sam kako takav, holistički pristup sadrži opasnost od moguće površnosti i opasnost od pogrešnog tumačenja. Naime, neki dio izvučen iz cjeline, može izgubiti svoj pravi smisao. Tješim se mišlju kako je sve povezano, a Biblija sadrži vjerske istine ali i univerzalna znanja. Pri tome vjerujem kako sam se u svom traganju digao s razine kompilacije na razinu sinteze. Poznato mi je da svaka teza povlači antitezu, pa, prema tome, ni moja razmišljanja ne mogu biti izuzetak.

Podršku mojim mislima nalazim i u takozvanom kozmoteandričnom principu Raimunda Panikkara. Taj princip čini bit nove metodologije teološkog promišljanja, povezujući Boga, čovjeka i svemir /theos – antrophos - cosmos/ u neraskidivo zajedništvo. O tome piše David Steindl Rust u knjizi Pripadanje svemiru piše: „O Bogu ne možemo govoriti izvan konetksta svemira i čovjeka. O svemiru ne možemo govoriti izvan konteksta Boga i čovjeka, a o čovjeku izvan konteksta Boga i svemira“

Ova  je konstatacija me navodi na misao austrijskog filozofa Karla Poppera kako je zahvaljujući dostignućima moderne fizike, materijalizam  transcendirao samog sebe. Misao nije potpuna, jer kozmoteandrični princip govori da je i teologija transcendirala samu sebe. Tako Bog ulazi u fiziku iako se mnogi i danas drže razmišljanja matematičara i astronoma Laplacea koji je odgovorio Napoleonu, kako mu pretpostavka o postojanju Boga „nije potrebna“. Među onima koji se drže Laplaceove misli svakako je najzvučnije ime Stephen Hawking. On vjeruje da je religiju i metafiziku moguće zamijeniti matematičkom teorijom u kojoj su sadržani svi zakoni prirode. Teorija svega, koja bi obuhvatila elektromagnetizam, nuklearne sile i gravitaciju je, prema svemu sudeći, još je daleko od ostvarenja, ako će biti uopće postavljena. Sve ako i bude dokučena, ona će tek djelomično obuhvatiti sadržaj što ga pokriva pojam Boga i Svetog Trojstva.

Zapravo, o Bogu se, tvrde neki, ne bi uopće smjelo ni misliti, a ni govoriti s obzirom da Ga na taj način ograničavamo. O Bogu se, prema tome, ne bi moglo govoriti čak ni ono što On nije.

Ta je misao u skladu s tezom Ludwiga Wittgesteina kako se o onom o čemu se ne može govoriti, mora – šutjeti! Pri tome taj austrijski filozof ne misli da to, o čemu se mora šutjeti - ne postoji. Bog bi, prema tome, kad se radi o spoznaji njegove biti dostupne čovjeku, prebivao u, kako bi rekao Dionizije Aeropagita, u „mističnoj tišini“.

Daimonion, unutarnji glas, upozorava me na brojne zamke s kojima  se susrećem u svojoj igri staklenih perli. Jedno od prvih upozorenja govori da se Knjiga Postanka, a ni cijela Biblija ne mogu uzeti kao izvor prirodno-znanstvenih naučavanja. No iskušenje je prejako, a ja sam suviše slab i znatiželjan da ne bi zagrizao u tu sočnu jabuku. Vjerujem, naime, da Knjiga Postanka ipak sadrži misli koje mogu naći potvrdu u znanosti. Pomoć u njihovom otkrivanju nude ideje teorije holograma, iako djeluju zbunjujuće. One, naime, omogućuju nov i potpuno različit pogled na svijet i na sve što čovjeka okružuje od onog na koji smo naviknuli.
 
Ovaj „kopernikanski“ obrat u shvaćanju svijeta Michael Talbot opisuje slijedećim riječima : „Naši mozgovi matematički kreiraju objektivnu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u krajnjoj liniji projekcije iz druge dimenzije – dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza vremena i prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir.“/1/

Kad se čovjek nađe na granici života i smrti, moguće je da holografska organizacija života dođe do jasnog izražaja. U takvim je okolnostima moguć kontakt s Bogom i s pokojnicima, jer se ukidaju, ili se olabave, ograničenja što proizlaze iz strukture prostorvremena, u kojem živimo.

Sada se suočavamo s pitanjem: Na čemu se temelji proces mišljenja? Na Duhu Svetom? Tko  – ili, možda, što - misli dok se u mozgu odvija proces mišljenja? Očito, to nije posao mozga, već uma. Ali što je um? Je li usađen u čovjeka u svojoj cjelini pa ga čovjek otkriva dio po dio što bi odgovaralo holografskom pogledu na organizaciju svijeta, ili se razvija od jednostavnijih prema složenim spoznajama? Nije li taj razvoj slika procesa silaska Duha Svetoga na smrtnike koji se odvija u vremenu? Sve ako velik broj fizičara tvrdi da se sve može svesti na energiju, skloniji sam onima koji misle da je energija, odnosno materija proizvod svjesnosti. Nije li isto, prije više od 2000 godina, govorio Platon?

Ako su svijet i život organizirani holografski, onda se um ne gubi, već rađanjem, odnosno smrću tijela prelazi iz jednog oblika u drugi. Treba li u tom slučaju poistovjetiti um sa dušom koja je besmrtna? Prema Pismoznancu duša je oblik svijesti i na toj se činjenici temelji njena besmrtnost. Da bi tome moglo biti tako govore i Upanišade u rečenici:

„Mudrac se ne rađa, niti umire“. Tumačenje značenja ove rečenice može se svesti na misao kako mudrost ne umire nikada i nikada se ne rađa, pa to isto vrijedi i za mudraca koji je medij kroz kojeg se ona javlja. Vrijedi li to i za budale i njihovu glupost?

U knjizi Singularitet Svetog Trojstva /2/, obradio sam način na koji Juda Probuđeni Peccator proomišlja otajstvo Svetog Trojstva. Misli kako se Sveto Trojstvo javilo na horizontu čovjekovog mišljenja kao singularitet  - kao zajedništvo prostorvremena, materije i energije, te prirodnih i moralnih zakona, Peccator temelji na spoznajama znanosti, ali i na riječima svetog Pavla kad govori o Kristu kao o savršenoj slici Boga nevidljivoga, po kojemu je sve stvoreno. Pri tome sam Boga Oca prispodobio prostorvremenu, Boga Sina – prirodi općenito, a čovjeku posebno, da bi  Duha Svetoga, poistovjetio sa zakonima koji vladaju prirodom i čovjekom.

Sada sam otišao korak dalje. Uz nama nepoznate značajke Svetog Trojstva, Bog Otac bi posjedovao karakteristike prostora i trajanja, Sin - prirode, života i vremena, a Duh Sveti - prirodnih i moralnih zakona. Takva bi razmišljanja bila u skladu sa zaključcima sabora u Niceji u kojima se govori o Kristu kao o Bogu od Boga, Svjetlu od Svjetla, Pravom Bogu od pravoga Boga, preko kojeg je sve stvoreno.

U riječima Svjetlo od Svjetla vidim bljesak koji je nastao Velikim paskom. Pri tome, na određen način, podržavam misli svetog Augustina koji govori kako je u čovjeku moguće pronaći tragove Presvetog otajstva. Prema tom crkvenom ocu, Otac bi bio memorija, Sin inteligencija, a volja Duh Sveti. Na tom su tragu, vjerojatno, i razmišljanja pape Benedikt XVI. On je svojedobno usporedio Sveto Trojstvo s dualnošću svijetlosti kao vala i čestice. Očito, paralele između teologije i fizike ne samo da su moguće, nego su i nužne želi li se približiti cjelovitijem sagledavanju života i svijeta. U tom je slučaju  prevladana antropomorfna slika Boga, što ne znači da je On ukinut.

Slično razmišlja i Gerald L. Schroeder: „Baš kao što biblijski Bog nije načinjen od prostora i materije, On nije omeđen vremenom. Bog jest izvan vremena. A biti izvan vremena znači postojati u  'vječnom i beskonačnom sada', u vječnoj sadašnjosti  koja istodobno uključuje prošlost, sadašnjost i budućnost“./3/
Svojedobno je jansenist Saint Cyran ustvrdio kako se vjera sastoji od čitavog niza suprotnosti koje sjedinjuje božanska milost.

„Time je u području teologije izrazio spoznaju koja danas u fizici spada u prirodo-znanstveno mišljenje kao zakon komplementarnosti“ /4/, ističe Joseph Ratzinger.

Na taj je način prihvatio vrijednost zakona komplementarnosti koji je formulirao Niels Bohr. Postaje li tako fizika – grana teologije?

Prema Johnu Baillieu, Niels Bohr je još 1949. godine u jednom predavanju naglasio: "Vjerujem da bi vaši teolozi mogli mnogo više koristiti princip komplementarnosti, nego što to sada čine. Mogućnosti primjene komplementarnosti vidim u kršćanskoj dogmatici na učenje o Svetom Trojstvu i o dvije prirode Isusa Krista - božanskoj i ljudskoj".

U predavanju Jedinstvo znanosti, održanom 1954. godine, Bohr je ponovno preporučio primjenu tog principa u teologiji i drugim društvenim znanostima. Mislio je da su pravednost i ljubav prema bližnjemu, na primjer, klasični primjeri komplementarnosti.

Komplementarno mišljenje znači istraživanje i opisivanje dvaju ili više strana nekog fenomena. Pri tome se znade kako su dobiveni pojedinačni rezultati i iskazi istiniti, ali točan, cjelovit, egzaktan rezultat slijedi kada se sve promatrane strane fenomena dovedu u pravilan odnos. Na taj je način prevladan princip isključenja trećeg, koji je bio dominantan u logici.

Klaus Michael Meyer-Abich definira komplementarnost u Povijesnom rječniku filozofije na slijedeći način: "Komplementarnost znači zajedništvo različitih mogućnosti shvaćanje istog objekta kao različitog. Komplementarne spoznaje pripadaju jedna drugoj ukoliko su spoznaje istog objekta. One se, međutim, isključuju, ako ne mogu nastati zajedno i u istom vremenskom trenutku."

U mojim promišljanjima nastojim i na teologiju primjeniti princip komplementarnosti uočen kod kvantnih fenomena. Kao što svjetlost, na primjer, posjeduje prividno dualnu prirodu javljajući se kao val i čestica, sličnu, prividnu dualnost pokazuje Krist kao božansko i ljudsko biće. Međutim, komplementarnost nije prisutna samo u fizici nego i u drugim znanostima, ali i u svakodnevnom životu.

Dvojna priroda Isusa Krista i tajna Svetog Trojstva primjeri što ne samo da traže, nego i zahtijevaju primjenu principa komplementarnosti. Jedino na taj način možemo naslutiti što one kriju.  Među brojnim autorima koji su se bavili tim problemom, treba spomenuti rad svećenika i fizičara Bernharda Philibertha.

U povijesti duha gotovo da ne postoji veće prekretnica od otkrića komplementarnosti, misli Philiberth. Primjenom tog principa, fizika će pripremiti - iako joj to nije namjera - nove puteve filozofiji i teologiji. A ove dvije, morat će se, neočekivano početi baviti fizikom. No, svaka će znanost morati sama za sebe pronaći način primjene tog principa, zaključuje ovaj autor. Prema njemu, komplementarnost je stvarnost, a vrijedi i obrat. Razlog tome jest trojedinstvo Boga. Ono je komplementarnost po kojoj je stvoren i svijet. Ona je bit svemoći.

To ne bi trebalo biti u suprotnosti s novom fizikom koja napušta redukcionistička polazišta klasične fizike. Za razliku od klasične, nova fizika je organska i holistička. Svemir promatra kao jedinstveni cjelinu, čiji su djelovi povezani i utječu jedni na druge. Zahvaljujući takvom pristupu moguće je Higgsovu česticu promatrati kao utjelovljenje Kristovo, ma kako to čudno zvučalo. Ona, kako vjeruje nova fizika, daje masu svim drugim česticama u svemiru. Sada se postavlja pitanje, tko, ili što, daje masu Higgsovoj čestici. Čuju se mišljenja da bi trebalo tragati za informacijskom česticom, po meni za Duhom Svetim, koja, koji, in-formira druge da budu takve kakve jesu. Dr. Jeffrey Satinover je otišao korak dalje. On misli da u materiji, zapravo, nema ničega. Ona je nesupstancijalna i nalikuje zgusnutom bitu informacija. Ne podsjeća li to na Duha Svetoga?

Izgleda da je do sličnog zaključka došao i astronaut dr. Edgar Mitchell, jer je nakon povratka iz svemira izjavio:

„U jednom sam trenutku shvatio da je ovaj svemir inteligentan...Sama svijest je ono fundamentalno, a energija-tvar je produkt te svijesti... Ako drugačije počinjemo misliti o sebi i uspijemo se promatrati kao stvaralačka, vječna bića koja stvaraju fizička iskustva, ujedinjeni na razini egzistencije koju zovemo svijesnošću, tada ćemo na svijet u kojem živimo početi gledati i stvarati na prilično drugačiji način“.

Misli dr. Mitchela, osnivača Instituta noetičkih znanosti koji znanstveno istražuje mistične predodžbe o stvarnosti kakve je i sam imao, dr Satinovera i drugih,  potvrda su spomenutih Peccatorovih tumačenja singulariteta Svetog Trojstva. To je oblik panenteizma koji omogućuje istovremenu Božju prosutnost u prirodi, ali i njegovu transcendenciju u odnosu na svijet.  

Ma kako tajna Svetog Trojstva bila nedokučiva, već sama povezanost s tim sadržajem čovječanstvu jamči opstanak. Odricanjem od Sina koji je život, čovjek se ne odriče samo Boga već i svega stvorenog, pa i vlastitog života, a da toga nije svjestan.  Prema tome, griješimo li protiv prirode, a to svakodnevno činimo, ogriješili smo se i protiv principa života i samih sebe pa ćemo snositi posljedice, priznavali mi postojanje Boga ili ne. Međutim, ako prihvaćano Njegovo postojanje, a ne ponašamo se kako to nalažu etičke, što znači i vjerske norme, opet nam je sve uzalud. A oni koji ne vjeruju, a ponašaju se u skladu sa zakonima ljubavi, razumijevanja i poštovanja drugih, bit će iskupljeni, kako ističe papa Franjo.
-----------------
.
/1/ Holografski svemir, str. 54.;

/2/ Juda Probuđeni Peccator, Singularitet Svetog Trojstva ili Povratak Bogu, Prometej, Zagreb 2001.;

/3/ Gerald L. Schroeder: Božja znanost, str. 161, VBZ, Zagreb;

/4/ Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, str. 145, Kršćanska sadašnjost;

Četvrti nastavak: Realnost - prolazan privid!?  Živa stvarnost sadrži odbljesak nevidljivog, ali postojećeg svijeta. Slično razmišlja sveti Pavao, ali i Gauthana Buddha, pa i brojni fizičari.

Tagovi: izvantjelesno iskustvo, halucinacija, Stephen Hawking, Bog, Kenneth Ring, Ludwig Wittgenstein, Niels Bohr, Joseph Ratzinger
PROČITAJ I OVO
 Cijene nafte stabilne iznad 77 dolara
CLOSING BELL ZSE
 Cijene nafte stabilne iznad 77 dolara
LONDON - Cijene nafte na međunarodnim tržištima u petak su se stabilizirale iznad 77 dolara budući da je prva dražba državnih zaliha u Kini neutralizirala utjecaj globalnih poremećaja u proizvodnji i smanjenih zaliha.
Zagrebačka burza: Indeksi na kraju tjedna s različitim predznacima
CLOSING BELL ZSE
Zagrebačka burza: Indeksi na kraju tjedna s različitim predznacima
ZAGREB - Na Zagrebačkoj burzi Crobex indeksi u petak su završili trgovanje s različitim predznacima, uz nešto niži promet nego dan ranije, a u fokusu investitora ponovno je bila dionica Spana, čija se cijena spustila na 200 kuna.
HPK: Stočarski sektor pred urušavanjem zbog visokih troškova
PROBLEMI
HPK: Stočarski sektor pred urušavanjem zbog visokih troškova
ZAGREB - Predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore su upozorili da je stočarski sektor pred urušavanjem, razmjeri šteta u stočarstvu kreću se od 1,5 do 2 milijarde kuna, zbog čega traže od Vlade i resornog ministarstva donošenje hitnih mjera.
Pad proizvodnje mlijeka, prirast goveda, ovaca i koza
PAD
Pad proizvodnje mlijeka, prirast goveda, ovaca i koza
ZAGREB - U Hrvatskoj je 2020. godine porasla proizvodnja goveda, ovaca i koza, dok je nastavljen pad proizvodnje mlijeka, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Evergrande nije platio, neizvjesnost među investitorima raste
PRIJETI PROPAST
Evergrande nije platio, neizvjesnost među investitorima raste
PEKING - Evergrande nije ponudio bilo kakve informacije o tome je li platio dospjelu tranšu obveznica.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE