Tri velika problema oko cijepljenja u EU

Prvo je potreba brzog masovnog cijepljenja, kako bi se dobila prilika za ponovno pokretanje gospodarstva i ukidanje nekih mjera fizičke distance prije nego što posljednja nada u oporavak (barem u obliku slova W) nestane.

Drugo je sigurnost cjepiva. Previše filmova koji se nave "krajem svijeta" temelje se na pričama o cjepivima koja postaju smrtonosna i ubijaju većinu čovječanstva, dok preostale ljude pretvaraju u zombije. Nije svaka vlada spremna riskirati bilo kakav neuspjeh (čak i ako ne bi uključivao zombije, samo neke ozbiljne nuspojave) zbog neprovjerenih ili nedovoljno testiranih cjepiva i odlučila bi se za sporije, ali temeljitije postupke, nadajući se postizanju veće razina povjerenja šire populacije; dok su drugi spremni dati cjepivo za hitnu uporabu kako bi se olakšalo brzo cijepljenje. Kasniji mehanizam ima i dodatnu prednost, to je manju konkurenciju u potražnji iz drugih zemalja, piše Objectivo.eu.

Treće je cijena: bez obzira na to koliko novca je neka država (ili EU) spremna platiti, uvijek postoje neki koji su spremni platiti više, poput Južne Afrike, kupujući cjepiva iznad tržišne cijene.

Balansirati ova tri faktora kompleksno je, a konačni ishod određuje se pojedinačnim interesima svake države, na što utječu mnogi čimbenici, poput trenutnog stanja u gospodarstvu, općeg stava stanovništva prema krizi COVID-19 i / ili cijepljenju , politički pritisak, alternativni izvori cjepiva, osjetljivost na cijene itd.

To se neizbježno pretvorilo u novi izvor sukoba između država članica i Bruxellesa. Potonjeg optužuju da je nefleksibilan, i institucionalno (spor u odobravanju) i politički, jer nije u stanju uskladiti interese različitih država članica. Dodatni čimbenici, poput problema s isporukom ili proizvodnjom na strani proizvođača, pogoršavaju problem.

U ovom su trenutku razlozi sekundarni, ishod je težak: dok SAD, Velika Britanija ili Izrael imaju dovoljno zaliha, EU se suočava s nedostatkom cjepiva. Sada je nizozemski ministar zdravstva Hugo de Jonge podnio je ostavku i priznao je da od 8 milijuna cjepiva za koja se očekivalo da će državi biti isporučena u prva tri mjeseca godine, najmanje 1,1 milijun neće ispoštovati taj rok. Razlog kašnjenja: Europska agencija za lijekove neće odobriti cjepivo CureVac. Hrvatska je 23. siječnja obustavila masovno cijepljenje zbog nezadovoljavajuće opskrbe. Istog dana, francusko nacionalno zdravstveno tijelo (Haute Autorite de la Santé) pozvalo je na odgodu davanja druge doze cjepiva kako bi veći broj ljudi dobio prvu injekciju. Slične vijesti dolaze svaki dan iz cijele EU, to se nastavlja i nastavlja.

Pitanje je što će učiniti EU? Hoće li pomoći državama članicama da nabave cjepiva (ili barem pomoći u procjeni njihove učinkovitosti) iz drugih izvora, poput Kine ili Rusije, ako to nalažu njihovi nacionalni interesi ili će se držati svog centraliziranog, a ponekad i usporenog mehanizma? Ne postoji ništa što bi joj zabranilo da se odluči za prvu opciju. Zapravo, s obzirom na to da se nadnacionalno djelovanje pokazalo vrlo neučinkovitim, skupim i sporim, bilo bi dobar slučaj primijeniti načelo supsidijarnosti, prepuštajući odluku glavnim gradovima.

A istina je da su neke zemlje to već učinile. Tijekom ljeta 2020. godine njemačka je vlada potpisala dva preliminarna ugovora s tvrtkama Pfizer / BioNTech i CureVac, osiguravajući ukupno 50 milijuna doza njihovih cjepiva protiv COVID-19. S obzirom na to da Berlin nije objavio ove poslove, mogla bi biti primjenjiva stara rimska izreka: bogovi mogu činiti ono što stoka ne može. Čak i ako su se obvezale odgoditi te isporuke sve dok zemlje EU ne budu isporučene u skladu s ugovorima EU, čini se da je Njemačka kršila sporazum koji je imala s drugim državama članicama o tome da odvojeno ne razgovara s proizvođačima cjepiva.

Njemačka je također počela kupovati cjepiva koja druge zemlje EU nisu željele - zahvaljujući svom snažnom budžetu. Zemlja planira nabaviti 94 milijuna doza cjepiva Pfizer / BioNTech i 50 milijuna doza cjepiva Moderna, unatoč tome što ima samo 83 milijuna ljudi, uključujući djecu (koja trenutno nisu cijepljena), što predstavlja očito kršenje načela proporcionalnosti. sporazum.

Neki su otišli toliko daleko da su Berlin optužili za "čisti nacionalizam cjepiva", drugi su pristupili nijansiranije, skrećući pažnju na činjenicu da su se mnoge zemlje (poput Bugarske) kladile na cjepivo Oxford / AstraZeneca, jer je i jeftinije i jednostavnije. Ipak, pravo je pitanje koliko su preliminarni sporedni poslovi u skladu s razmišljanjima o solidarnosti G-a od 16. prosinca.

Čini se da jedan od najnovijih događaja pokazuje da je - barem Njemačka - shvatila potrebu za većim brojem cjepiva i bržim isporukama; budući da je glasnogovornik kancelarke Angele Merkel 21. siječnja objavio da je Njemačka "otvorena" za ideju proizvodnje moskovskog cjepiva Sputnik V u EU, ali nakon što EMA izda odobrenje za cjepivo.

S obzirom na to da su postupci EMA-e zloglasno spori, ishod toga daleko je od izvjesnog.