Troškove financiranja svih sektora – države, poduzeća i stanovništva - više nema smisla uspoređivati sa zemljama srednje i istočne Europe koje su zadržale vlastite valute, pa ni sa Češkom koja je razvijenija od Hrvatske i ima puno bolji kreditni rejting. Jedina slična zemlja za usporedbu ostala je Slovenija. Neto kamatni prihod koji banke naplaćuju od kućanstava i poduzeća smanjen je s 2,31% BDP-a potkraj 2016. na 1,51% u trećem tromjesečju 2024., pri čemu je smanjenje približno ravnomjerno podijeljeno između kućanstava i poduzeća.
Ukupni neto prihodi banaka od naknada i provizija smanjeni su u posljednje dvije godine s 1,07 % na 0,75 % BDP-a, čime su razine ovih troškovnih opterećenja postale usporedive s onima u Sloveniji. Prema dostupnim podacima u apsolutnom iznosu, bankovne naknade u Hrvatskoj među nižima su u usporedbi s većinom država EU-a, uz zadržanu visoku kvalitetu usluga, napredne digitalne kanale i brojne pogodnosti za klijente.
U razdoblju kada su kamatne stope Europske središnje banke (ECB) rasle najbržim tempom u povijesti europodručja, banke u Hrvatskoj amortizirale su taj rast, omogućujući građanima povoljnije uvjete financiranja u odnosu na većinu zemalja EU-a. Time je u značajnoj mjeri spriječen troškovni udar koji je pogodio građane u mnogim drugim europskim državama.
Konkurencija i politika kamatnih stopa u Eurosustavu stvaraju pritisak na daljnje smanjenje kamatnih stopa na kredite. One su sada usporedive sa stopama u razvijenijim članicama europodručja, a realna kamatna stopa na stambene kredite i dalje se kreće oko nule. Trenutačno povećana stopa povrata na kapital kreditnih institucija potječe od privremeno povećanih kamata koje Eurosustav plaća bankama na višak likvidnosnih rezervi i nije povezana s kreditnim odnosima s klijentima. Učinak kamatne stope ECB-a je prolazan i smanjit će se u narednom razdoblju kada se očekuje daljnji pad, jer fundamentalna profitabilnost kreditnih institucija nije promijenjena.
Tako su potvrđene najave iz razdoblja prije priključenja Hrvatske europodručju o tome da će priključenje monetarnoj uniji dovesti do relativno nižih troškova financiranja (kamatnih stopa) za hrvatske subjekte. Iako je ova najava od strane dijela kritičara često pogrešno tumačena kao najava da će kamatne stope pasti nakon što euro bude uveden, najava je oduvijek komunicirana u relativnom iskazu: kao najava da će kamatne stope biti niže nego što bi bile u slučaju da se Hrvatska nije otisnula na put zamjene kune eurom. Slučaj Češke, a još i više Poljske, Mađarske i Rumunjske svojevrsni su povijesni laboratorij za usporedbu s alternativnim scenarijem koji se nije dogodio.
Smanjenje troškova financiranja imalo je, uz povećani priljev EU sredstava, važnu ulogu u ubrzanju gospodarskoga rasta proteklih godina. Učinci financijske konvergencije ugrađeni su u razmjerno brzo hrvatsko približavanje 80% prosječnog realnog dohotka po stanovniku EU u prvoj polovini ovog desetljeća. Međutim, za nastavak realne konvergencije iznad praga od 80% neophodne su politike koje će izravno djelovati na rast produktivnosti u hrvatskom gospodarstvu. Povrh reformi javne administracije, pravosuđa, obrazovanja i drugih segmenata javnog sektora, politika aktivnog razvitka tržišta kapitala ima neiskorišten potencijal za održavanje razmjerno brzog tempa realne konvergencije u nadolazećim godinama. Utoliko Vladin nacrt prijedloga Strateškog okvira za razvoj tržišta kapitala 2025.-2030. dolazi u pravom trenutku.
