Ozbiljan nedostatak radne snage koji već neko vrijeme trese Europu, pa tako i Hrvatsku, širi se na sve veći broj zanimanja, a iz redova automobilske industrije i transporta na konferenciji “Expert meet up” u organizaciji tvrtke Auto Hrvatska moglo se čuti da sad već očajnički vapimo za vozačima svih kategorija – posebno vozačima kamiona i autobusa – a nedostaje nam i servisera, mehatroničara, limara, lakirera.
– Na Zavodu za zapošljavanje u automobilskoj je branši veliki nesrazmjer ponude i potražnje. Trenutačno je na Zavodu šest vozača teretnog vozila, a od početka godine poslodavci su ih tražili 2728 – kazao je Dražan Dodig iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Kako bi premostio taj jaz, Zavod organizira prekvalifikacije za vozače, no zanimanje vozača u Hrvatskoj je, čini se, sve manje. I nije to pitanje samo veće ili manje plaće, iako je ono često presudno, već i općenitog obezvređivanja profesije vozača.
Petar Šimić, predsjednik Udruženja otpremništva i logistike iz Hrvatske gospodarske komore, upozorio je da će taj problem i Hrvatska i Europa imati dugoročno – s obzirom na demografske trendove.
– Od oko 50.000 vozača teretnih vozila u Hrvatskoj njih 20.000 radi u međunarodnom prometu. Od toga 20-25 posto su vozači iz regije, nisu iz Hrvatske, ali znaju jezik i s njima normalno radimo. Uskoro ćemo morati zapošljavati i prave strance, vozače koji nisu iz regije i ne govore naš jezik – kazao je Šimić.
S tim se problemom već godinama suočavaju njihovi kolege u javnom prijevozu putnika.
– Lagani egzodus počeo je nakon otvaranja tržišta EU. Zbog fluktuacija svake godine zamijenimo skoro 30 posto vozača. Mi od 2016., 2017. više ni u regiji ne možemo naći vozače autobusa jer su u susjednim europskim zemljama plaće od 50 posto do 100 posto veće. Radnu snagu uvozimo iz Filipina i Nepala. To je neizbježno – naveo je Vedran Tomičić, predsjednik Udruženja javnog linijskog cestovnog prijevoza putnika u HGK, piše novinarka Večernjeg lista Sandra Mikulčić.
