Zašto su tankeri odjednom postali tako privlačni?

Kao što je nafta važan resurs, prostor za skladištenje nafte također je pomalo ograničen. Koliko god mi ne bi smetalo da mi netko plaća za spremanje nekoliko barela nafte u mojoj garaži, sustav tako ipak ne funkcionira.

Naftni tankeri su preferirana metoda skladištenja nafte. Ovi tankeri nafte obično se grade u pet konfiguracija: obalni tanker (205m), Aframax (245m), Suezmax (285m), vrlo veliki prijevoznici (330m), i ultra veliki prijevoznici (415m).

Zanimljiv dio je da, poput same nafte, ponestaje i prostora za skladištenje nafte, piše Seeking Alpha.

"Najveća svjetska neovisna kompanija za skladištenje nafte izjavila je da prostora za trgovce za skladištenje sirovih i rafiniranih goriva ponestaje kao rezultat brzog širenja problema koje je uzrokovao Covid-19", izvještava Bloomberg.

Posljedično, kada postoji pretjerana potražnja, cijene rastu. I cijene skladištenja nafte eksponencijalno su porasle.

Frontline (FRO) izvijestio je da je njihova prosječna dnevna naknada za njihove vrlo krute prijevoznike (VLCC) bila 22.900 dolara prošle godine. Samo prošlog mjeseca, Reliance je navodno naplaćivao 410.000 USD dnevno za svoje VLCC-ove. Kako je potražnja za naftom pala, potražnja za skladištenjem nafte naglo je narasla.

Čak je i predsjednik Trump istaknuo kako brodovi profitiraju od te situacije.

"Iskreno, brodovi su se pokazali dobrim poslovima za neke ljude, jer pune tankere, šalju ih na more i ne govore gdje dalje", rekao je predsjednik u nedavnom brifingu radne skupine.

Također treba napomenuti da pad cijena nafte također smanjuje operativne troškove ovih ogromnih tankera.

Dakle, koje se tankerske kompanije nalaze u tako unosnom položaju?

Frontline

Tvrtka sa sjedištem u Bermudi, najveća je brodarska kompanija za isporuku nafte na svijetu. Njegovu flotu čini 19 vrlo velikih prijevoznika, 26 Suezmax-a i 18 Aframax-ovih tankera.

U veljači je tvrtka izbacila zaradu u četvrtom tromjesečju. Već primjećujući skok s prosjeka 2019., prosječni dnevni troškovi VLCC-ova zabilježeni su u iznosu od 58 000 USD dnevno. Suezmax je donio 38.200 dolara, a njezini tankeri Aframax naplatili su 29.800 dolara.

Frontline također ima zdrave prihode (gotovo milijardu dolara). Tvrtka je također lani ostvarila neto dobit od nešto manje od 140 000 000 USD. Uz to, tvrtka ima novčani tijek od preko 280 000 000 USD.

Potencijalne prosječne stope za Frontlineove brodove procjenjuju se na 200 000 USD dnevno za VLCC-ove, 100 000 USD za Suezmax i 85 000 USD za Aframax u Q2 i Q3.

Iako se dionice Frontlinea približavaju svom maksimumu u 52 tjedna, s obzirom na to da ima potencijal za zaradu gotovo četiri puta svojim dnevnim prihodima, cijena dionica ima velik prostor za napredak.

Nordic American Tankers

Nordic American Tankers značajno je manja tvrtka od divovskog Frontlinea. Od početna tri tankera, njegova se flota polako proširila na 23 - od kojih su svi Suezmax.

Možda je najimpresivniji financijski uspjeh tvrtke taj što je isplaćivala stalne dividende od 1997. godine. U posljednje vrijeme, tvrtka je udvostručila svoju tromjesečnu dividendu na 0,14 USD.

U svojoj posljednjoj tromjesečnoj zaradi (veljača 2020.) tvrtka je izvijestila da je za svoja plovila naplaćivala 31.700 dolara dnevno. U priopćenju za medije objavljenom u travnju, NAT je otkrio da su njegove stope dosezale 110.000 dolara dnevno 18 dana. S operativnim troškovima od 8000 USD dnevno, NAT uživa ogromne marže.

Koristeći se istom metrikom, procjenjuje se da će NAT povećati prosječnu dnevnu naknadu na 50 000 USD u Q1 i 100,000 USD u Q2 i Q3.

Direktor NAT Herbjørn Hansson opisao je tržište tankera kao "najjače što smo vidjeli u desetljećima".

Nažalost, za razliku od Frontline-a, NAT trenutno posluje s gubitkom. Četvrti kvatrtal je otkrio neto gubitak od 10,5 milijuna USD.

No, s obzirom na situaciju, profitabilnost sigurno nije nedostižća.

Čak i ako stope ne dosegnu očekivane cifre, NAT-ov novčani tok će napuniti džepove dioničara kroz dividende.

I u čemu je zapravo kvaka?

Tankerske dionice uglavnom su nepostojane. Iako vjerujem da je kupnja dionica pametna igra s obzirom na trenutnu globalnu situaciju, to je vrlo kratkoročna igra.

Ako se vjeruje u tezu da će naftni tankeri imati koristi od smanjenja potražnje za naftom, također se mora vjerovati da visoki troškovi skladištenja neće trajati neograničeno.

Kad se karantena počne ukidati i ljudi i tvrtke ponovno će tražiti gorivo, a naftne kompanije će odmah poželjeti povrat svoje nafte. Taj je pomak u potražnji već sad već uključen u buduće ugovore o cijenama nafte.

Frontlineove vozarine su postavljene na vrh u Q3 na 200.000 USD za njihove VLCC-ove, ali očekuje se da će se u Q4-u smanjiti na oko 150.000 USD. Ako se ekonomija počne otvarati nakon Q4, očekujemo da ova stopa padne još više.

Sada kada su cijene nafte prvi put ikada postale negativne, mnogima se ukazala prilika da zarade mnogo novca.

Tvrtke za isporuku nafte zasigurno najviše iskorištavaju potražnju skladišta nafte, a dnevne stope se očekuju udvostručiti u roku od godine - možda čak i postanu neisplative.

Međutim, neizvjesnost oko svjetske ekonomske budućnosti može rezultirati povratkom vatre. Profitiranje na "super contango" zahtijeva normalnu obnovu, ali ako se dogodi suprotno i zahtijevaju pad, vozarine i, u konačnici, cijene dionica će patiti.

Bez obzira na to što se događa, u konačnici je to kratkoročno igranje, koje je samo po sebi rizično za sezonskog dugoročnog ulagača.

Uz velike rizike dolaze i velike nagrade. Volatilnost na tržištu uzbuđuje trgovce i u najmanju ruku privlači interes ulagača.