Američki studenti se usavršavaju u zvjezdarnici Višnjan

Među njima je bio i tadašnji student fizike Mario Jurić, danas profesor na američkom Sveučilištu Washington i jedan od znanstvenika uključenih u razvoj zvjezdarnice Vera C. Rubin u Čileu. Tri desetljeća poslije priča se vraća na svoje početke: u Višnjan su stigla 24 studenta Sveučilišta Washington, kojima su se pridružila četiri hrvatska studenta, kako bi tijekom desetodnevne prakse, koristeći robotizirane teleskope na dva kontinenta te umjetnu inteligenciju, sudjelovali u ambicioznom astronomskom projektu.

Upravo je Jurić, danas profesor na Sveučilištu Washington u Seattleu, osmislio program astronomske prakse UW Study Abroad 2026, kojim je novu generaciju američkih studenata povezao s mjestom svojih znanstvenih početaka. Program obuhvaća trotjedni boravak u Europi, a nakon prvog dijela održanog na Sveučilištu u Novoj Gorici u Sloveniji, studenti su stigli u Zvjezdarnicu Višnjan. Ondje su im se pridružila i četvorica hrvatskih kolega, trojica s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu te jedan s Tehničkog fakulteta u Rijeci.

Pred njima je nesvakidašnji izazov: u samo deset dana, uz pomoć suvremene tehnologije, proći ključne postupke pozicijske astronomije razvijane tijekom protekle dvije tisuće godina. Na raspolaganju su im robotizirani teleskopi u Višnjanu i Čileu, postojeća informatička infrastruktura i umjetna inteligencija u oblaku. Zahvaljujući geografskoj udaljenosti dvaju opservatorija, istraživački rad gotovo ne prestaje. Dok je u Višnjanu dan, u Čileu je noć, što studentima omogućuje gotovo neprekidno prikupljanje i obradu astronomskih podataka. Predavanja, promatranja, računalne analize i istraživački brifinzi izmjenjuju se u intenzivnom ritmu, pružajući sudionicima priliku da iz prve ruke iskuse kako izgleda rad na suvremenim astronomskim projektima.

Iako se današnji studenti oslanjaju na najsuvremeniju tehnologiju, počeci ove priče sežu u sredinu devedesetih godina, kada su studenti i gimnazijalci okupljeni na Višnjanskoj školi astronomije zamislili drukčiji način istraživanja svemira. Umjesto da teleskop bude središte svake zvjezdarnice, predvidjeli su sustav u kojem će ključnu ulogu imati prikupljanje, povezivanje i računalna obrada astronomskih podataka. U vrijeme kada takav pristup još nije bio široko razvijen, bila je to ideja koja je znatno nadilazila tadašnje tehnološke mogućnosti. Njezinu realizaciju preuzeo je Mario Jurić, tada student fizike na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a već godinu dana poslije nastala je baza podataka VOID (Višnjan Observatory Information Database), uz značajnu podršku Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNET.

Rezultati su ubrzo pokazali potencijal takvog pristupa. Zvjezdarnica Višnjan svrstala se među pet vodećih svjetskih zvjezdarnica u praćenju malih tijela Sunčeva sustava, ostvarujući rezultate koji su višestruko nadmašivali njezine tadašnje instrumentalne i ljudske kapacitete.

Jurić je potom nastavio znanstvenu karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se pridružio skupini mladih znanstvenika okupljenih oko fizičara Željka Ivezića. Njihov daljnji rad povezan je s razvojem projekta LSST, zamišljenog u vrijeme kada tehnologije potrebne za njegovu realizaciju još nisu postojale. Nakon desetljeća razvoja, priprema i velikih ulaganja, projekt je ostvaren izgradnjom zvjezdarnice Vera C. Rubin u Čileu, jednog od najnaprednijih astronomskih opservatorija na svijetu. Zahvaljujući teleskopu velikog vidnog polja i sustavima sposobnima za obradu golemih količina podataka, zvjezdarnica omogućuje sustavno snimanje neba i otvara nove mogućnosti za proučavanje svemira. Znanstvenici povezani sa Sveučilištem Washington imali su važnu ulogu u razvoju ovog međunarodnog projekta, koji u mnogo većim razmjerima primjenjuje pristup astronomiji utemeljen na podacima, kakav su mladi entuzijasti u Višnjanu zamišljali prije tri desetljeća.

Unatoč zahtjevnom rasporedu, desetodnevni boravak u Višnjanu studentima donosi i iskustva koja nadilaze astronomiju. Između noćnih promatranja i dnevnih analiza pronalazi se vrijeme za zajedničke obroke, pečenje palačinki, krafne u jedan sat iza ponoći i proslave rođendana. Američkim studentima, koji su u Europu doputovali iz devet vremenskih zona udaljenog Seattlea, poseban su doživljaj lokalna hrana, istarski krajolik i poneki neočekivani susret s kukcima i škorpionima. Tijekom programa imali su priliku upoznati i kulturnu i povijesnu baštinu ovog dijela Europe, posjetivši Ljubljanu, Postojnu, Pulu, Rovinj, Brijune i Veneciju.

Tri desetljeća nakon što je skupina mladih astronoma u Višnjanu počela razvijati ideju zvjezdarnice budućnosti, nova generacija američkih i hrvatskih studenata na istom mjestu danas koristi tehnologije koje su tada bile tek vizija. Njihov dolazak tako simbolično zatvara krug započet prije trideset godina, ali i otvara prostor za nove ideje, međunarodnu znanstvenu suradnju i obrazovanje budućih istraživača. Upravo u tome ogleda se i filozofija Zvjezdarnice Višnjan, sažeta u njezinu sloganu: „Najbolja praksa se ne slijedi, nego se stvara!“