Cinkarna prepolovila dobit u prvom kvartalu

U prvom tromjesečju Cinkarna Celje ostvarila je manje prihoda nego u istom razdoblju prošle godine te je više nego prepolovila svoju dobit i neto dobit.

Kemijska industrija u Europi posljednjih je nekoliko godina pod snažnim konkurentskim pritiskom, a za to postoji nekoliko razloga. Od europskih propisa koji nisu povoljni za ovu industriju, do energetskih kriza, ne čudi da je veliki dio europske kemijske industrije već zatvorio svoja vrata. Prema nekim podacima, ona doseže desetinu svojih kapaciteta, a prošle godine dogodio se pravi tsunami u proizvodnji titanijevog dioksida, jer su mnoge europske tvornice u Španjolskoj, Nizozemskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj zatvorile svoja vrata. Tržište titanijevog dioksida i dalje je pod pritiskom viška kapaciteta iz Azije, koji neće odustati i u biti je rezultat krize nekretnina koja je vladala u Aziji prije godina i još uvijek traje. „Kinezi u posljednjih pet godina proširuju svoje kapacitete, pa taj strukturni višak prirodno utječe na rezultate svih zapadnih proizvođača. Unatoč svemu, ostajemo financijski stabilni i profitabilni, kao i aktivni u smislu ulaganja. Međutim, ponovno se suočavamo s visokim cijenama energije i geopolitičkim uvjetima, koji utječu na mnoge druge čimbenike koji se odražavaju na veće troškove u našoj bilanci, od prijevoza do strateških sirovina, marži i cikličke potražnje“, kaže Aleš Skok, izvršni direktor Cinkarne Celje.

19 milijuna za ulaganja

Cinkarna, koja zapošljava preko 700 ljudi, broj koji se smanjuje posljednjih 15 godina, ove će godine izdvojiti preko 19 milijuna eura za razna ulaganja, od čega će trećina ići u okoliš i održivost. Među većim projektima bit će ulaganje u parnu turbinu za kogeneraciju električne energije, koja će, zajedno sa solarnim elektranama, pokriti otprilike četvrtinu potreba tvrtke za električnom energijom.

Sumporna kiselina postaje strateška sirovina

Iako su tržišni uvjeti u prvom tromjesečju ove godine ostali izazovni, ugovorene cijene titanijevog dioksida u Europi ostale su stabilne nakon niza smanjenja, čime je prekinut trend erozije cijena. „Pred kraj tromjesečja troškovi sumpora, sumporne kiseline i energije počeli su značajno rasti zbog eskalacije situacije na Bliskom istoku, što je bio dodatni pritisak na troškove“, nastavlja Skok.

Unatoč izazovnim uvjetima, Cinkarna je premašila svoj poslovni plan, ali niža cijena i manji obujam prodanog titanijevog dioksida bili su glavni čimbenici koji su doprinijeli lošijem rezultatu. U prvom tromjesečju Cinkarna je ostvarila prihode od prodaje veće od 50 milijuna eura, od čega preko 47 milijuna na inozemnim tržištima, dok je ostvareni operativni rezultat bio više od polovice niži nego u istom razdoblju prošle godine i iznosio je 3,7 milijuna, a neto dobit u prva tri mjeseca iznosila je 3,1 milijun eura, što je također više od polovice manje nego prošle godine. Niži rezultat u odnosu na prošlu godinu uglavnom je posljedica niže prodajne cijene i količine titanijevog dioksida kao glavnog proizvoda Cinkarne.

Sumpor, uz nešto otpadne sirovine, koja nastaje u proizvodnji i preradi nafte i plina, postaje strateška sirovina, koja je pozicionirana znatno drugačije nego u prošlosti. To mnogim proizvođačima uzrokuje ozbiljne probleme i prisiljeni su podizati cijene. Ako se ne riješe problemi u Hormuškom tjesnacu, postoji ozbiljan rizik da će doći i do fizičke nestašice sumpora.

Unatoč skromnijem poslovanju tvrtki u Cinkarni, procjenjuju da je, uzimajući u obzir razvoj događaja u međunarodnom gospodarstvu, geopolitičke uvjete i situaciju na tržištu pigmenta titanijevog dioksida te konkurenciju u industriji, rezultat solidan, pa čak i iznad planova i očekivanja. Kako Skok kaže, opskrba sumporom, koji je ključni reagens u sulfatnom procesu za dobivanje titanijevog dioksida, postala je veliki problem. „U tom procesu se koristi velika količina, a cijene tekućeg sumpora su u posljednjoj godini izrazito porasle i 150 do 160 posto su veće nego prije krize, a ako govorimo o čvrstom sumporu, čak tri do četiri puta veće“, objašnjava Skok.

Budući da je sumpor zarobljen u geografskom području, u Hormuškom tjesnacu, odatle dolaze samo skromne količine, što naravno utječe na razne lance, uključujući i prehrambene, budući da je sumpor korisna kemikalija. Zato je ovo strateški problem za mnoge zemlje. Kina je u svibnju zabranila izvoz sumporne kiseline jer im je potrebna kod kuće, Rusija je to učinila početkom godine, a i Turska.

„Ukratko, sumpor, s nekim otpadnim sirovinama koje nastaju u proizvodnji i preradi nafte i plina, postaje strateška sirovina koja je pozicionirana znatno drugačije nego u prošlosti. To mnogim proizvođačima uzrokuje ozbiljne probleme. Ako se problemi u Hormuškom tjesnacu ne riješe, postoji ozbiljan rizik da će doći i do fizičke nestašice sumpora“, kaže Skok.