„Ove godine ocjena kvalitete i broja objavljenih informacija povećala se na 54 % te bilježi porast u odnosu na prošlogodišnjih 50%. Najveći rast kvalitete izvještaja iz godine u godinu bilježi sektor rudarstva, industrija u kojoj se kvaliteta objavljenih informacija u izvješću o održivosti povećala s 51 na 58%. Unatoč tome, za rudarstvo, kao jednu od industrija koja najviše doprinosi stvaranju stakleničkih plinova, a time i globalnom zatopljenju, ovaj je postotak još uvijek nizak. U većim zemljama, koje su ujedno i veći zagađivači, te razine još su niže“, istaknula je Ivana Krajinović, partnerica i voditeljica Odjela financijsko-računovodstvenog savjetovanja i izvještavanja o održivosti u EY-u Hrvatska.
Prema EY Barometru koji se objavljuje posljednjih šest godina te mjeri napredak u broju i kvaliteti objava povezanih s klimom prema standardima Radne skupine za financijska izvješća povezana s klimatskim promjenama (TCFD), kvaliteta i broj objava o klimi i klimatskim promjenama nastavljaju kvantitativno rasti – s 90% u 2023. godini na 94 % u 2024.
„U kontekstu lanca vrijednosti tvrtke i tržišne dinamike, tvrtke i dalje ne uvrštavaju svoj utjecaj na klimatske promjene u financijskim izvještajima. Unatoč tome što je čak 67 % kompanija provelo analizu scenarija vezano uz klimatske promjene, tek nešto više od jedne trećine, odnosno 36% tvrtki u svojim je izvješćima spomenulo financijski učinak povezan s klimom. Upravo iz tog razloga, potrebno je dodatno poraditi na planiranju tranzicije u kontekstu klimatskih promjena. To se prvenstveno odnosi na sektore, kao što su energetika, rudarstvo, promet, telekomunikacije, tehnologija i poljoprivreda, čija je izloženost klimatskom riziku najveća“, navodi Ivana Krajinović.
Najveće usvajanje tranzicijskih klimatskih planova može se vidjeti u Velikoj Britaniji (66 %) i u zemljama Europske unije (59 %), dok su te razine najniže u zemljama Bliskog istoka (29 %), što i nije iznenađujuće uzimajući u obzir regulatorno okruženje u navedenim zemljama.
EY u Globalnom barometru navodi i ključne korake koje bi tvrtke trebale razmotriti ako doista žele ubrzati svoju tranziciju prema održivosti i što bolje utjecati na budućnost. U skladu s tim, zbog klimatske tranzicije potrebno je dodatno istražiti nove poslovne modele u kojima bi se osiguralo dovoljno resursa timu za održivost.
„Ovogodišnji EY Globalni barometar klimatskih rizika pokazuje postojanje zabrinjavajuće nepovezanosti između klimatskih ciljeva i korporativnih aktivnosti za njihovo postizanje. Ovo bi mogao biti ključan trenutak za lidere koji bi trebali usvojiti i donijeti stvarnu promjenu. Fokus poslovanja bi se trebao usmjeriti prema stvarnim koracima, gdje strategija dekarbonizacije nije samo prividna i privremena, već stvarna i dugoročna”, zaključuje Krajinović.
