Ova promjena ujedno bi bila jedna od najstrožih pravila u cijeloj Europskoj uniji.
Dok EU propisuje pragove od 221.000 EUR za robu i usluge te više od 5 milijuna EUR za radove, Hrvatska bi ovim prijedlogom postala iznimka, s pravilima gotovo deset puta strožima od europske prakse. Umjesto većeg povjerenja i transparentnosti, ovim izmjenama bi se postigao suprotan učinak, a to su rast birokracije, usporavanje sustava i dodatni troškovi, osobito za mala i srednja poduzeća. Na godišnjoj razini, prema trenutno dostupnim podacima, naručitelji su proveli više od 69.200 jednostavnih nabava, od čega je preko 13.270 nabava s vrijednošću preko 15.000 EUR.
Primjeri iz drugih članica EU pokazuju da se pragovi za jednostavne nabave postavljaju višestruko više. U Sloveniji do 40.000 EUR za robu i usluge, te čak do 80.000 EUR za radove, a u Austriji čak do 143.000 EUR. Činjenica da značajan broj članica EU ima pragove barem dvostruko ili trostruko više od 15.000 EUR jasno pokazuje kako se predloženo rješenje u Hrvatskoj ne može smatrati usklađenim s najboljom EU praksom. Uvođenje obveze javne objave za sve postupke jednostavne nabave vrijednosti iznad 15.000 EUR ne samo da narušava načelo proporcionalnosti, nego i hrvatske naručitelje i ponuditelje ponovno stavlja u podređeni položaj naspram kolega u ostatku EU.
Hrvatska već danas ima jedan od najtransparentnijih sustava javne nabave u EU, pa nema opravdanja za dodatno administrativno opterećenje. Ujedno, transparentnost i odgovornost mogu se jačati na puno učinkovitiji način: kroz digitalne alate za e-naručivanje, kroz otvorene registre ugovora, te kroz revizijske i nadzorne mehanizme koji uzorkovanjem provjeravaju rizike kod manjih nabava. Uvođenje praga od 15.000 EUR značilo bi da škole, bolnice i druge javne ustanove umjesto brze nabave osnovnih potrepština moraju provoditi dugotrajne formalne postupke. Time bi se usporila isporuka usluga i roba, povećali troškovi i stvorio prostor za pojavu nelojalne konkurencije s ponudama niske kvalitete.
Važnost javne nabave u Hrvatskoj
Javna nabava u Hrvatskoj čini gotovo 13% BDP-a i od presudnog je značaja za funkcioniranje gospodarstva, a vrijednost ugovora sklopljenih putem jednostavne nabave iznosi samo 14% od svih sklopljenih ugovora. Ako se ovako niski pragovi nametnu kao obveza, cijeli taj značajan segment gospodarstva suočit će se s usporavanjem i dodatnim troškovima.
Iz Hrvatske udruge poslodavaca upozoravaju da predložene izmjene Zakona o javnoj nabavi i dalje ne rješavaju ključno pitanje nelojalne konkurencije kompanija iz trećih zemalja. Premda je u Zakonu kao razlog za isključenje ponuditelja predviđeno kršenje kolektivnih ugovora, u praksi je nužno tu odredbu jasnije i učinkovitije primijeniti. Potrebno je osigurati da se za poslove u javnoj nabavi mogu natjecati samo tvrtke koje poštuju kolektivne ugovore, zapošljavaju radnike uredno i transparentno isplaćuju plaće, investiraju u tehnološki razvoj i uredno podmiruju obveze prema državi. Sve te kriterije trebalo bi jasno ugraditi u izmjene Zakona.
Posebno ističu važnost uvođenja multiwinning modela u postupcima nabave lijekova. Taj bi sustav omogućio javnim naručiteljima sklapanje ugovora s više dobavljača za isti lijek, čime bi se osigurala redovita i sigurna opskrba pacijenata.
Ovakav model već se primjenjuje u nizu europskih zemalja te se pokazao najdjelotvornijim u sprječavanju nestašica. Budući da se smanjuje ovisnost o jednom dobavljaču, na tržištu moraju biti prisutna barem dva ili tri lijeka različitih nositelja odobrenja. Time se ublažava rizik skupog i hitnog interventnog uvoza, potiče konkurencija i povećava transparentnost postupaka.
HUP također predlaže zakonsko propisivanje obveze realizacije najmanje 75% ugovorenih količina, čime bi se osigurala stabilnost opskrbe, spriječili dodatni troškovi te zaštitili proizvođači i zdravstveni sustav. Sve navedene izmjene ključne su kako bi građani imali zajamčen pristup lijekovima, a sustav zdravstva stabilnost i održivost.
HUP se snažno zalaže za povećanje praga jednostavne nabave
Uvođenje praga od 15.000 EUR zapravo znači da će umjesto stvarnog tržišnog natjecanja doći do zagušenja sustava. Poduzetnici će se suočiti s time da moraju ulagati resurse u nabave mikro vrijednosti, čiji administrativni trošak će premašiti samu korist od ugovora. Javne institucije će pak trošiti dragocjeno vrijeme zaposlenih na birokraciju umjesto na kvalitetno planiranje i strateško upravljanje te će kupovati vrlo nekvalitetne mikro usluge i robe najlošije kvalitete kojima je glavni kriterij najniža cijena jer za tako male nabave naručitelj obično nema kapaciteta za razrađivanje složenih kriterija ocjenjivanja ponuda da bi popravio recimo CT uređaj u bolnici.
U konačnici, takva praksa prijeti da umjesto transparentnijeg i konkurentnijeg tržišta dobijemo upravo suprotan učinak: sporiji postupci, smanjen interes gospodarstva i dodatni rast nepovjerenja prema javnim institucijama.
Primjeri Austrije, Njemačke, Slovenije i drugih članica EU jasno pokazuju da pragovi za jednostavne postupke moraju biti višestruko viši od 15.000 EUR kako bi sustav ostao učinkovit, gospodarstvo agilno, a transparentnost ostvarena kroz nadzor i digitalne alate, a ne kroz birokratsko pretrpavanje sustava.
Zbog toga se HUP snažno zalaže za povećanje praga jednostavne nabave, što je u izmjenama Zakona i predloženo, uz odustajanje od ideje uvođenja dodatnog praga objave od 15.000 EUR. Naprosto Hrvatska i u javnoj nabavi treba slijediti EU preporuke i dobre primjere umjesto izmišljati dodatne pragove i obveze koje druge zemlje u EU nemaju.
