Riječ je o uglednim domaćim brodogradilištima, koji poslove godišnjeg servisiranja dobivaju kroz javne natječaje, a prema dostupnim informacijama iz oglasnika javne nabave, u proteklih godinu dana takve su poslove remonta s Jadrolinijom ugovorili Brodogradilište Viktor Lenac, Dalmont iz Kraljevice, Iskra brodogradilište iz Šibenika, te Lošinjska plovidba – Brodogradilište i Adria Docks iz Trogira. Generalno, Lenac je dobio nešto manji broj poslova, ali vrijednosno najboljih.
Brodovi na kojima su se dogodile nesreće i kvarovi nisu bili na remontu u istim brodogradilištima. Lastovo je remontiran u brodogradilištu Lošinjske plovidbe, Mljet u Dalmontu, a i Tinu Ujeviću, na kojemu se u kolovozu, nedugo nakon tragičnog slučaja u Malom Lošinju, dogodio kvar na rampi, remont je obavljan u Lošinjskoj plovidbi. Brod Oliver, koji je zadnji stigao u flotu, te u samom startu zakazao prije nešto više od mjesec zbog tehničkog kvara satima plutao na moru s 340 putnika, prošao je remont u Lencu.
Vrijednosti ugovora za remontne poslove na Jadrolinijinim trajektima, katamaranima i putničkim brodovima u pravilu se kreću od 100-tinjak tisuća do 2,5 milijuna eura, a to ovisi o klasi broda i obimu potrebnih radova, kažu brodograditelji. No, u njihovim redovima o slučajevima koji su se dogodili zasad niti neslužbeno ne govore. Više sugovornika objašnjava da se ovi poslovi obavljaju po radnom listu kojeg dobiju od naručitelja, a kontrole su rigorozne i ako nešto nije obavljeno po PS-u, nakon što odu iz brodogradilišta brodovi ne bi mogli ploviti ako Hrvatski registar brodova nije dao odobrenje. Nema šanse, kaže jedan brodograditelj koji obavlja poslove remonta brodova, da će se Registar brodova dovesti u situaciju da napiše da je brod ispravan, ako nešto ne udovoljava standardu ili nije ispravan, što se vidjelo i u slučaju Olivera, posljednjeg broda kojeg je nabavila Jadrolinija, a koji nije ispunjavao kriterije za plovidbu na hrvatskom dijelu Jadrana, te je morao ići na dodane preinake kako bi dobio dozvolu.
I u Jadroliniji, kojoj je Poslovni dnevnik uputio pitanja o kvaliteti i učestalosti obavljanja remonta, te garancijama za obavljene poslove, daju sličan odgovor.
“Jadrolinija redovito održava cijelu svoju flotu u renomiranim hrvatskim brodogradilištima. Naime, svaki brod bijele flote prolazi redoviti godišnji remont nakon čega se provodi pregled od strane priznate organizacije, Hrvatskog registra brodova te pregled Lučke kapetanije. Pregledava se funkcioniranje svih sustava te brodovi bez valjanih certifikata i obavljenih navedenih pregleda ne bi mogli biti uključeni u linije. Također, brodovi Jadrolinije prolaze unutar sustava propisane procedure održavanja i testiranja Sustava upravljanja sigurnošću (SUS) od strane posade i stručnih službi Jadrolinije”, stoji u odgovoru Jadrolinije.
Među brojnim kritikama koje se čuje na račun lošeg servisiranja je i štednja kojoj pribjegava Uprava, dijelom kako bi financijska slika društva bila pozitivnija, dijelom i zbog pokrivanja loše odrađenog posla s nabavom polovnog broda koji danas plovi pod imenom Oliver. Prema informacijama iz Jadrolinije, lani je trošak remonta i održavanja flote od 57 brodova iznosio 25 milijuna eura, što bi, dakle, u prosjeku bilo oko 440 tisuća eura po brodu. U Jadroliniji napominju i da ti troškovi rastu na godišnjoj razini sukladno povećanju cijena brodske opreme i cijene sata rada, te inflacije općenito u svim segmentima poslovanja.
