Desetljećima se u Japanu vjeruje kako je dugotrajni rad ključ svakog uspjeha. U japanskim kompanijama zaposlenici ne mogu kućama prije svojih šefova, a i šefovi rade puno više nego što su Europljani i Amerikanci navikli. Japanski studenti ostaju u školama daleko duže nego njihovi europski kolege, vjerujući kako su znanje i rad - ključ uspjeha nacije koja praktički nema rudna bogatstva.
Prošli tjedan je premijer Shinzo Abe u dramatičnom pozivu na borbu protiv širenja korona-virusa pozvao na zatvaranje škola, te borbu sa tradicionalnim tabuima japanskih firmi o radu „od jutra do mraka, bez obzira na tajfune i potrese“.
Čini se da su velike japanske kompanije poput Panasonica i Mitsubishija počele s usvajanjem ovih mjera navodeći svoje zaposlenike na rad od kuće. Ova promjena navodi poslodavce da uvode fleksibilniji stil rada, ali i da preispitaju svoje kriterije za dobro obavljeni posao.
„Poslodavci u Japanu nemaju razvijeni sustav za evaluaciju rada svojih radnika, te punu pažnju stavljaju na broj sati proveden na radnom mjestu.“, navodi profesor jednog tokijskog sveučilišta.
„Rad od kuće je samo mali dio problema, stvarni problem je realna produktivnost radnika.“
Japanski radnici su poznati da na radna mjesta dolaze i kada su bolesni, u danima kada su službeno na godišnjim odmorima, a sve kako bi zadovoljili svoje poslodavce. U današnjoj situaciji to apsolutno odmaže u borbi protiv epidemije.
„Čak i ako se otkažu javna okupljanja, ljudi osjećaju obvezu da dolaze na radna mjesta gdje se opet okupljaju u velikim grupama. Prošle godine, usprkos opasnosti od tajfuna, ljudi su poticani na dolaske na posao umjesto traženja zaštite za sebe i obitelji.“, navodi profesor.
„Usprkos tehnološkom napretku, Japan nije dovoljno tehnološki razvijen za rad na daljinu, a kompanije ne posjeduju potrebne sigurnosne protokole.“
