Sada je na redu Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), jer je transakcija podložna njezinoj odgovarajućoj odluci o dopuštenosti koncentracije.
Mlinarski segment Žita, prema podacima na internetskim stranicama tvrtke, obuhvaća mlinove i silose u Velikoj Kopanici (kapacitet silosa 12.000 tona), Slatini (kapacitet silosa 35.000 tona), Valpovu i Đakovu (skladišni kapacitet 80.000 tona), te silose u Osijeku (kapaciteta 72.000 tona), Drenovcima (8000 tona) i Čađavici (10.000 tona). Preuzimajući mlinarski poslovni segment Žita, Granolio preuzima imovinu i zaposlenike te organizacijsku strukturu potrebnu za proizvodnju i distribuciju pšeničnog i kukuruznog brašna. Vrijednost transakcije se ne navodi.
I dok se čeka mišljenje AZTN-a o ovome, to, kao i, neslužbeno doznaje Glas Slavonije, vijesti oko preuzimanja mlinarske tvrtke i u sjevernoj Hrvatskoj od strane Siščana, uz sve događaje vezane uz Fortenovu, upućuje na veliko preslagivanjeg mlinarskog tržišta.
Upitana za komentar što ono znači za nj, direktorica Žitozajednice Nada Barišić kaže da to ne može komentirati jer je na potezu AZTN da donese sud o Granolijevu preuzimanju mlinarskog segmenta Žita, a da ni dvije strane (zasad) ne komentiraju potez.
- Ono što u ovom trenu mogu reći jest da je u Hrvatskoj (RH) 47 mlinova industrijske proizvodnje. Velik je to broj koji u posljednje vrijeme pada jer 2015. imali smo ih 55, a 2022. osam manje. Nije jasno ni koji su to sve mlinovi, smatramo da ih je realno manje, a za 2023. podataka još nema - kaže Barišić.
Lani je RH uvezla 44.000 tone brašna od 17,1 milijun €, a najveće količine iz Mađarske – 15.700, ali i iz Ukrajine 11.762 tone. Slijede Austrija, Italija, Slovenija, no to su mnogo manje količine. U istom razdoblju izvezli smo 18.875 tona brašna od 8,1 milijun €, upola manje od uvoza. Najviše smo izvezli u Sloveniju i BiH, iznosi uvozno-izvoznu bilancu brašna Barišić. I dok je u ovom trenutku teško naći sugovornika koji bi, prije odluke AZTN-a, komentirao akviziciju Granolija i Žita, osvrnimo se na domaće tržište brašna i vanjsko-trgovinsku bilancu, a što također govori o trenutku u kojem se ona odvija.
U deset godina, od ulaska u EU, ono je kategorija s najvećim uvoznim rastom – 2013. uvezli smo 2500, a 2023. čak 44.000 tona, 17 puta više, dok izvoz brašna u tom vremenu ne bilježi nikakve znatnije oscilacije. U tih deset godina domaća industrijska proizvodnja brašna smanjena je za 34 %. Prije ga nismo uvozili iz Ukrajine. Dok je vanjsko-trgovinska bilanca pozitivna kada je o sirovinama – pšenici i kukuruzu, riječ, jer im je vrijednost izvoza trostruko veća u eurima od uvoza, to nije slučaj s proizvodima dodatne vrijednosti poput brašna, pekarskih proizvoda, tjestenine. Prati ih negativna vanjsko-trgovinska bilanca, a vrijednost uvezenih proizvoda dvostruko je veća u eurima od onih izvezenih. Još jedna potvrda da smo jeftina sirovinska baza koja istovremeno stalno povećava uvoz proizvoda dodatne vrijednosti.
