No, već u ranim jutarnjim satima – nimalo turistički prizor na ulazu u poštanski ured u Opatiji.
Čitava se kolona građana, mahom starije dobi, ali bilo je tu i mlađih, formirala u hodniku ispred samog ulaza u ured gdje se primaju klijenti, a čije je radno vrijeme od 8 sati. Čekalo se zbog raznoraznih uobičajenih poslova, no najveći je dio klijenata u poštu došao – moliti za svoje pošiljke koje nažalost nisu stigle redovnim putem. Iz minute u minutu rađalo se sve veće nezadovoljstvo među »ljudima malim«, među penzićima koji se po vrućinama teško kreću, a neki su za dolazak do Opatije iz okolnih mjestašca morali »ćapat kurijeru« i tko zna kada će uhvatiti iduću, za povratak do svojih domova. Poštanski cirkus koji oslikava svu tugu klaunova, tih poštenih »pierrota« čije je suze sve teže zaustaviti…
– Da mi je netko nekad rekao da ćemo dolaziti u poštanski ured kako bismo molili svoje račune za struju, u strahu od isključenja i nepotrebnih troškova koje nismo sami skrivili – rekao bih mu da je lud. No, pitam se, kako uz sve ove nedaće koje nas sustižu ostati barem donekle normalan – naveo je stariji gospodin koji se ipak nije žalio javno izraziti za novine, premda smatra da su još jedino mediji ostali na raspolaganju običnome puku u borbi za puku egzistenciju, piše Novi list.
Gospođa koja je strpljivo čekala da se otvore vrata poštanskog ureda dodala je samo da bi ovaj »opatijski jutarnji kažin« svakako trebale snimiti televizijske kamere jer bi tada priča odjeknula do nadležnih uz sliku i ton. Za novine se, međutim, također nije željela predstaviti jer i ona igra po starim domaćim pravilima »da ne bi ki ča zameril«.
Kada su se vrata otvorila, uslijedila je »bitka za poštu«. Dok se dio građana uputio lijevo, pokušavajući kucanjem na vrata prizvati nadležne, veći je broj nezadovoljnika koji bi »sve dali za svoj račun za struju«, otišao ravno i čekao ispred vratiju od prostorije gdje poštari razvrstavaju pošiljke. Red je bio velik, imaginarne sablje sve oštrije, a odgovori iz tog dalekog »carstva pošiljaka« – tek za manjinu pozitivni. Naime, građani su s puno nade poštanskim službenicima pružali svoje osobne iskaznice te zauzvrat nakon popriličnog čekanja dobivali – rijetki svu očekivanu poštu, neki tek pokoju omotnicu, a neki – ništa. Više sreće drugi put. I sami su djelatnici pošte u nezavidnom položaju jer poštu treba razvrstati i stoga su poručili građanima – molimo pokušajte u srijedu, do tada ćemo uspjeti razvrstati pošiljke…
Nedostatak poštara, odlazak u mirovinu, na bolovanja, možda i pokoje korištenje godišnjeg odmora, ne znamo što je sve u pozadini priče…
