Dok su bolnice istovremeno bilježile nestašice osnovnog medicinskog materijala poput ultrazvuka, kirurških skalpela, tumorskih markera i gaza, nabavka ove sofisticirane opreme izazvala je rasprave o racionalnosti ulaganja.
Ministar je tada bio SDP-ov Rajko Ostojić, a tvrtka od koje su uređaji kupljeni bila je Maquet Grupe u kojoj je uhićeni Saša Pozder bio regionalni direktor.
Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) optužila je tada Ministarstvo zdravstva koje je vodio Ostojić za netransparentnost i stručnu neutemeljenost nabave. Predsjednik HUBOL-a Trpimir Goluža istaknuo je da se većina uređaja uopće ne koristi ni godinu i pol nakon kupnje. Prema tvrdnjama HUBOL-a, država je oštećena za više od 20 milijuna kuna.
ECMO uređaji, koji pružaju podršku životno ugroženim pacijentima s respiratornim problemima ili onima kojima je transplantirano srce, raspoređeni su u 14 bolnica diljem Hrvatske. No, prema dr. Adi Barić, broj kupljenih uređaja daleko nadmašuje potrebe zemlje s 4.3 milijuna stanovnika. Prema njezinim riječima, Hrvatskoj ne treba ni 20 uređaja, dok ih trenutno ima više od 40. Dr. Barić istaknula je da čak i u slučaju teške epidemije godišnja potreba za ECMO uređajima u populaciji od 4 milijuna ljudi iznosi tek 13 pacijenata, što daleko premašuje tadašnje kapacitete.
"Podsjećam na ironični komentar dr. Gilesa Peeka, direktora britanskog ECMO programa, jednog od vodećih stručnjaka za ovu tehnologiju u Europi, koji je za kupovinu ECMO-a na hrvatski način rekao: Ovaj broj ECMO uređaja na vašu populaciju od 4.3 milijuna stanovnika doista se čini prevelikim, to zvuči raskošno, ali možda je vaše ministarstvo dobilo popust na količinu?" rekla je tada dr. Barić.
Ministar Ostojić branio je nabavu tvrdnjom da su uređaji ključni u slučaju pandemija poput svinjske gripe. Također je naglasio da će Ministarstvo osigurati dodatnu edukaciju liječnika kako bi se uređaji bolje koristili. Kritike o neučinkovitosti odbacio je kao strah liječnika od novih tehnologija.
Ministarstvo zdravstva priopćilo je da je nabava provedena preko otvorenog postupka javne nabave, a odluke su donosili vrhunski stručnjaci. Uređaji su trebali služiti kao dio nacionalne mreže koja bi omogućila jednak pristup naprednoj medicinskoj tehnologiji svim građanima Hrvatske.
