Privatni sektor gubi zamah uz stagnaciju produktivnosti i rast troškova

Prema našim izračunima, doprinos javnog sektora rastu BDP-a povećao se u periodu od 2023. do 2025. na 2,6 postotnih bodova, ili otprilike tri četvrtine rasta BDP-a, u odnosu na 1pb u periodu od 2019.-2022.

Ako želimo privatni sektor vidjeti kao motor rasta, onda naša ekonomija ne bi smjela zaostajati u stvaranju dobiti kao osnovi za ulaganja u produktivnost i inovacije jer stanadardne razine dobiti privlače investitore. Suprotnom javnom narativu, bruto dobit mjerena udjelom u BDP-u je tijekom zadnje dvije godine snažno pala dodatno ispod prosjeka EU (34% prema 41%). Istodobno, rast ukupnih primanja zaposlenih na 49% BDP-a, iznad prosjeka EU (47,9% BDP-a) zvuči kao dobra vijest, no da bi trend rasta primanja bio održiv mora ga pratiti i produktivnost.

Superiorniji realni rast produktivnosti u Hrvatskoj u odnosu na prosjek EU tijekom pet godina (11,1% prema 1,7%) potvrđuje napore našeg realnog sektora, no višestruko veći realni rast ukupnih primanja od 35% pod velikim utjecajem državnih intgervencija kroz masu plaća iz proračuna i minimalaca, u odnosu na realni pad od - 1,5% na razini EU je cjelokupno gledano neodrživ koncept za održivi rast ekonomije. Tako velik raskorak između rast troška rada i produktivnosti rezultirao smanjenjem kapaciteta za ulganja te zaostajanjem u konkurentnosti.

Dodatni izazov stvara i to što je udio zaposlenih u državnom sektoru među najvišima u EU (23% prema 16%), a dodamo li izračunu zaposlene u državnim tvrtkama (9% zaposlenosti prema 4% u EU), javni sektor broji oko pola milijuna ljudi. To znači da 32% svih zaposlenih, odnosno svaki treći radi za državu. Prosječna plaća isplaćena iz proračuna je 32% veća nego u privatnom pa masa plaća doseže 13,5% BDP-a, druga je najviša u EU i diže trošak rada realnom sektoru. U uvjetima manjka zaposlenih prelazak dijela zaposlenih u privatni sektor važan je za njegov rast, a kontrola mase plaća u javnom sektoru je nužna za održive javne financije jer usporava rast BDP-a.