Spas 3. maja ovisi o dva ključna elementa

Plan je, dakle, da se djelatnost nastavi kroz tvrtku-kćer »3. maj Rijeka 1905« jer je to praktički jedini način da se riješi teret prošlosti i kumulirani gubici od 185 milijuna eura zbog kojih »3. maj« ima negativni kapital od gotovo 90 milijuna eura.

Prebaciti zdravu jezgru riječke brodogradnje na tvrtku-kćer koja kroz proteklih nekoliko godina cijelo to vrijeme stoji tu negdje sa strane – osnovana je, naime, još 2017. godine – čini se poslovno tako logičnim potezom. K tome, model je već iskušan u praksi, pa se s pravom može postaviti pitanje zašto se u sve to nije krenulo ranije.

Podsjetimo, Uljanik Brodogradnja 1856 krenula je od nule na vrlo sličan način. Propalo Uljanik brodogradilište u stečaju, taj glavni generator financijskog kraja cijele Uljanik grupe, prenijelo je svu svoju pokretnu imovinu na taj Novi Uljanik. Isto je učinila i država koja je, temeljem izdanih kredita i protestiranih jamstava, imala razlučno pravo na jednom dijelu pokretnina.

Kad kažemo pokretnine, tu se podrazumijeva sve ono što brodogradilište čini brodogradilište, od opreme, strojeva, alata, dizalica i svega ostalog, piše Novi list.

Sva ta imovina unesena je u današnji Uljanik 1856 do iznosa od 244 milijuna kuna, koliko iznosi njegov temeljni kapital. I pitanje pomorskog dobra glatko je i bez puno otezanja riješeno – prijenosom koncesije sa starog na Novi Uljanik.

Koliko je pulsko brodogradilište u zadnje tri godine uspješno opravdalo sve te napore koji su učinjeni da se gradnja brodova zadrži u pulskom Arsenalu, pitanje je o kojem se može diskutirati, no činjenica je da je upravo krenula potraga za novim većinskim vlasnikom pulskog brodogradilišta po početnoj cijeni od 27,6 milijuna eura za 54,77 posto poslovnog udjela.

Koliko ima sličnosti, toliko ima i razlike između načina na koji se to provelo u Puli i onoga što sad predstoji »3. maju«. Jer, prema svim dosad dostupnim informacijama, cijeli taj proces odvijao bi se postupno – na način da bi trećemajska matica odradila do kraja započete poslove dok bi se novi poslovi kanalizirali prema tvrtki-kćeri.

To je teži i osjetljiviji način koji otvara mnoga pitanja koja će zahtijevati mnogo umješnosti i volje da se sa svim tim preprekama izađe na kraj.

Jer, treba tvrtki-kćeri osigurati sav mogući vjetar u leđa da uspješno starta, a istovremeno paziti da matica može odraditi sve započete i ugovorene projekte.

Koji, doduše, u ovom trenutku stanu na prst ili dva jedne ruke. U ovom trenutku završava se gradnja na navozu samoiskrcavajućeg bulk carriera, koji je ugovoren za kanadsku Algomu, a »3. maj« trebao bi opremiti i tanker koji nezavršen čami u Brodosplitu, ali veliko je pitanje kad će se stvoriti uvjeti da ta novogradnja može biti dotegljena u Rijeku s obzirom na situaciju u splitskom škveru i njegovim vlasnikom Tomislavom Debeljakom.

»3. maj« nasušno treba nove poslove, a s negativnim kapitalom, bankrotiranim vlasnikom, ali i svim internim problemima s kojima se muče u brodogradilištu do faze parafiranja novih ugovora ne dolazi se tako lako.

Takav veliki sustav nemoguće je održavati sa samo jednom novogradnjom i brzo bi se mogli suočiti s problemom likvidnosti i isplate plaća za za svojih 700 zaposlenih.

Da bi predloženi plan spasa riječkih navoza zaživio, osim novih poslova, treba još puno toga definirati i odraditi – od pitanja statusa »3. maj 1905« na pomorskom dobru, pitanja potraživanja Uljanika u stečaju u iznosu od 140 milijuna kuna, konačne sudbine matičnog društva, a time i jednom zauvijek stavljanja ad acta pitanje starih dugovanja.

Tu je pitanje i novog-starog tima koji sav taj posao može odraditi što također igra važnu ulogu. Nedavni javni natječaj za izbor drugog člana Uprave »3. maja« neslavno je završio, sada se interno traži kandidat koji će se, uz Edija Kučana, upustiti u tu borbu. Samo da se ne pokaže da je bila s vjetrenjačama.

Konačnu riječ formalno mora reći država odnosno stečajna upraviteljica Uljanika Marija Ružić. No, i do tada proteći će ponešto vremena jer se tek krenulo u pripreme da bi se mogla sazvati izvanredna Skupština dioničara »3. maja«, u kojoj Uljanik u stečaju raspolaže s 88 posto dionica.

Proces bi, osim zakonskih rokova za sazivanje, mogla usporiti i činjenica da će prije toga morati održati Skupština vjerovnika Uljanika u stečaju jer Ružić mora postupiti po onom što će od nje zahtijevati »njezini« vjerovnici, među kojima država ima glavnu riječ.

Potkoncesionar, MKM Yachts iza kojeg stoji Scenic grupa imaju u planu gradnju novog polarnog kruzera, no još nema konkretnijih naznaka kada bi se startalo s tim poslom.

Luksuzni polarac »Eclipse II« u završnoj je fazi opremanja, trenutno je na dokovanju u susjednom »Lencu« i primopredaja te novogradnje trebala bi biti u prvim danima travnja.

Kada isplovi iz »3. maja« bit će zoran dokaz da se u Hrvatskoj i Rijeci mogu raditi čuda ako se priča realno i dobro posloži.

U neslužbenim razgovorima spominje se da su u »3. maju« dosta daleko odmakli u razgovorima za gradnju manjih LNG tankera, »Lenac« planira zahvate na svojim dokovskim kapacitetima i ta se priča vrti, a uz Jadroliniju koja je upravo raspisala natječaj za gradnju brodova na električni pogon vrijedan 45 milijuna eura, spominju se i neki drugi domaći brodari koji se također žele priključiti valu gradnje brodova na hibridni i elektro pogon kroz korištenje dostupnih sredstava za tu namjenu iz EU fondova.