Studenac se urušio neviđenom brzinom. Kako je to moguće?

Na neki način i daju odgovor na pitanje kako je moguće da u tako kratkom vremenskom roku od svega godinu dana dođe to te magnitude problema unutar kompanije. Točnije, do nesposobnosti za plaćanje, blokade računa i zahtjeva za predstečajem.

Novi zaplet

Doduše, taj zahtjev za predstečajem još uvijek je neizvjesnog ishoda. Naime, u petak smo doznali kako se Studenac suočio i s podneskom koji je tvrtka A&G Logistika 01 iz okolice Dugog Sela podnijela Trgovačkom sudu u Splitu u kojem se traži da odluka o zahtjevu A&G Logistike 01 o otvaranju stečaja u Studencu. U prvom pravnom koraku A&G Logistika 01 traži da splitski sud obustavi proceduru otvaranja predstečaja u Studencu i otvori postupak razmatranja otvaranja stečaja s argumentacijom da je zahtjev za stečaj podnesen prije zahtjeva za predstečaj.

Prije toga, Trgovački sud u Splitu zatražio je od Uprave Studenca nadopunu zahtjeva za otvaranje predstečaja u tom trgovačkom lancu koji je Uprava uputila u četvrtak ujutro. Sud od Studenca, među ostalim, traži popis imovine i obveza kompanije te financijske izvještaje u skladu, ističe se u sudskoj odluci, sa Zakonom o računovodstvu.

“Ako predlagatelj-dužnik Studenac d.o.o. ne postupi po nalogu, sud će odbaciti podneseni prijedlog”, stoji u odluci sutkinje Katarine Mikulić. Studenac ima osam dana da sudu dostavi tražene dokumente.

Sve ovo graniči s nevjerojatnim, barem tako možemo čuti u poslovnim krugovima. Iz dobro obaviještenih izvora Poslovni dnevnik doznaje kako su problemi u Studencu postali očiti još u ožujku. Tada su bili objavljeni rezultati poslovanja za prošlu godinu, a u njima je bilo vrlo “osebujnih” dijelova. Nekima od njih mogle bi se pozabaviti i institucije, primjerice Državno odvjetništvo. Sve do ljeta prošle godine situacija se činila gotovo idiličnom. Jer, još početkom srpnja prošle godine Studenac je osigurao novi financijski paket u iznosu od 300 milijuna eura, koji će se, kako je bilo rečeno, koristiti za refinanciranje postojećih dugoročnih obveza i za daljnje širenje poslovanja. U financiranju su sudjelovale renomirane institucije koje su na ovaj način iskazale povjerenje u otpornost i održivost poslovnog modela tog lanca. Transakciju je predvodila poljska banka Pekao, kojoj su se, uz financijske institucije koje su i ranije podržavale rast Studenca, pridružile OTP Banka, Zagrebačka banka, Powszechny Zakład Ubezpieczeń iz Poljske te mađarska OTP Banka. Dakako, sve te ugledni kreditori ne bi bili spremni odobriti takav aranžman da su u tom trenutku bili upoznati s istinitom financijskom slikom Studenca. Tu se opet vraćamo na priču prema kojoj je ono što je bilo predočeno bankama bilo – netočno.

Agresivno širenje Studenca u organskom smislu posebna je priča. Dobro obaviješteni izvori kažu nam kako je u tom širenju bilo dosta promašaja. Ekspanzija se temeljila, prije svega, na širenju mreže i preuzimanju regionalnih trgovaca, čime je kompanija u relativno kratkom vremenu izgradila mrežu s više od 1400 prodajnih mjesta. Iako je broj trgovina doista respektabilan, vlasnici su očito zanemarili važnost ostatka priče, prije svega troškova opskrbe često udaljenih trgovina. Iz maloprodajnih krugova poznato je da su, kad su u pitanju manje trgovine, isporuke robe manje (i češće), a troškovi distribucije po prodanom artiklu mogu biti relativno visoki. O svemu ovome postavili smo pitanja i Enterprise Investorsu, međutim, do zaključenja ovog izdanja odgovore nismo dobili.

Preplaćeni zakup

U svemu tome očito je bilo i suspektnih radnji koje su tek naknadno otkrivene, poput preplaćivanja zakupa za pojedine poslovne prostore. S obzirom na to da profitabilnost poslovanja to nije mogla pratiti, jasno je da je moralo doći do problema.

Osim toga, i komunikacija s vlasnicima, poljskim Enterprise Investorsom, nije bila kvalitetna. Iz više izvora doznali smo kako su, umjesto da se potrude riješiti probleme i smire dobavljače i ostale vjerovnike, vlasnici agresivno tražili nove izvore financiranja u nadi da je to spasonosno rješenje. U isto vrijeme, nisu bili spremni podastrijeti detalje o poslovanju Studenca. Jasno je da takav model nije mogao proći pa su u rujan zakoračili s nagomilanim problemima i samo je bilo pitanje dana kad će takvo stanje izaći na vidjelo. O odgovornosti vlasnika u petak je u sklopu razgovora na stručnom usavršavanju Hrvatske revizorske komore progovorio i vlasnik te izvršni direktor Atlantic Grupe Emil Tedeschi.

“Jako me zanima pitanje odgovornosti. Prirodno je pogriješiti, ali mene zanima ishod cijelog procesa transformacije i predstečajnog postupka. Ako se dokaže da su dosadašnji vlasnici napravili ono što se navodi, onda moraju prestati biti vlasnici jer na to više nemaju pravo. To su naši kupci i naša sredstva i svi smo na neki način pogođeni. U biznisu je, međutim, jako važna odgovornost – da se zna tko je za što odgovoran i da za svoje postupke snosi posljedice”, rekao je Tedeschi jasno upućujući upravo na bit problema o kojima nam je puno toga reklo i više neslužbenih izvora. Tedeschi je ovdje na pravom tragu. Budućnost Studenca vjerojatno donosi rješenje u kojem sadašnji vlasnici kompanije to više neće biti već će se rješenje nove vlasničke strukture tražiti između banaka vjerovnica, dobavljača, a morat će se na neki način uključiti i država s pravnim okvirom kako bi štete za gospodarstvo i društvo bile što manje.

To neće biti nimalo lak posao jer su obveze već sada ogromne. Prema dokumentaciji koju je Studenac ranije dostavio splitskom Trgovačkom sudu tvrtka ima 11 kredita ukupne vrijednosti 390 milijuna eura, a najveća izloženost je prema Zagrebačkoj banci, OTP-u i Hrvatskoj poštanskoj banci kada govorimo o domaćim obvezama, te prema Bank Polskiej Kasie Opieki, mađarskom OTP-u i Europskoj banci za obnovu i razvoj u inozemstvu.

Prema istom izvoru, Studenac ima dospjele dugove prema dobavljačima koji su 23. rujna iznosili 60,6 milijuna eura.