Vinarija Dingač spašena nakon višegodišnjeg stečajnog postupka

Nije to bila klasična stečajna priča kakvih smo se nagledali u Hrvatskoj, u kojoj se prodaje imovina, podmiruju veliki vjerovnici, a radnici praznih ruku uglavnom završavaju na burzama rada. Stečaj je to poljoprivredne zadruge koja je proizvodila čuvena vina Dingač i Postup, koji su bili glavnina imovine.

Više od milijun litara kvalitetnog vina, uglavnom Dingača, ostalo je “zarobljeno” pod hipotekom poslovnih banaka u spremnicima vinarije u Potomju. Banke, kojima je poljoprivredna zadruga Dingač dugovala gotovo deset milijuna kuna, bile su razlučni vjerovnici pa tako i vlasnici vina, koje je trebalo nekako utržiti i spasiti vinariju i zadrugarstvo.

Pelješki vinogradari, njih tristotinjak, do pokretanja stečaja bili su vlasnici poljoprivredne zadruge i vinarije, da bi kasnije, nakon prihvaćanja stečajnog plana, bili razvlašćeni. Godinama su strpljivo čekali svoj novac za predani plavac mali. Bilo je i prosvjeda i uzaludnih traženja jer je vinarija tonula sve dublje i dublje, banke su potraživale kredite, država neplaćene obveze za PDV, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dok su zadrugari – proizvođači grožđa bili među zadnjima za isplate, piše Slobodna Dalmacija.

Kada je 2016. godine krenuo stečajni plan, nitko na Pelješcu nije vjerovao da će se poljoprivredna zadruga i vinarija Dingač spasiti od totalne propasti. Danas, četiri godine kasnije, stečaj poljoprivredne zadruge i vinarije Dingač u Potomju uspješno je priveden kraju, a stečajni upravitelj Ante Mrkonjić, koji sada ima nadzornu ulogu nad radom zadruge, ističe da je ovo jedan od rijetkih stečajeva koji je završio pozitivno. Naglašava da su dugovi dobavljačima vraćeni isključivo prodajom zaliha vina, na što je iznimno ponosan.

Zadruga je prošle jeseni od svojih kooperanata otkupila oko 500 tona kvalitetnoga grožđa, uglavnom plavca malog i preradila ga u vrhunsko vino.

– Stečaj je uspio, vinarija sada uspješno posluje na tržištu, isplaćuje sve obveze prema dobavljačima i plaće radnicima – pojašnjava Mrkonjić.

Podsjetimo, vinogradari su kao zadrugari bili vlasnici vinarije, da bi se na kraju morali odreći dijela svojih potraživanja kako bi se vinarija spasila. Ali to je očito bila žrtva koju su morali podnijeti za spas vinarije i tamošnjega vinogradarstva.

– Ovaj stečaj je neviđen u Hrvatskoj, ništa od imovine nismo prodali. Samo jedan od 360 vjerovnika bio je protiv stečajnog plana. Bilo je sumnje i različitih priča, ali sve je dobro završilo – kaže Mrkonjić, koji pak naglašava da je imovina zadruge ostala netaknuta i stavljena je u funkciju prerade grožđa i proizvodnje vina.

Zanimljivost ovoga stečajnog postupka je i da nitko od radnika ni jedan dan nije imao prekid radnog odnosa, jer su radnici punili vino, koje se prodavalo po cijeni od oko 29 kuna za litru, pa je tako zadruga na godišnjoj razini ostvarila oko devet milijuna kuna prihoda, čime su se podmirivali nagomilani dugovi.

Vino Dingač sa zaštitnim znakom, magarcem, prodaje se u svim trgovačkim centrima po prosječnoj cijeni od oko 80 kuna, dok je Postup oko 70 kuna.

Vinarija ima još oko 700 tisuća litara vina na zalihama, koje će se također prodavati po 29 kuna. Vina će biti još i više jer u spremnicima dozrijeva vino iz prošlogodišnje berbe, a otkupljeno grožđe je odmah isplaćivano vinogradarima, kako bi zadruga stekla povjerenje kooperanata – govori Mrkonjić, naglašavajući da nema nepodmirenih obveza prema radnicima, dobavljačima i komunalijama.

Tako se nastavlja tradicija zadrugarstva koja datira još iz 1902., premda se na Pelješcu grade i nove vinarije. Vinarija Dingač ima svoj brend i relativno novu proizvodnu opremu, što je prednost prigodom revitalizacije proizvodnje, za razliku od drugih vinarija u stečaju, Vrgorke u Vrgorcu ili one u Imotskom, gdje se rasprodaje imovina i nema mogućnosti za nastavak proizvodnje.

Udruživanje u zadruge kao oblike proizvođačkih organizacija potiče i resorno Ministarstvo poljoprivrede, što je ujedno i trend u zemljama Europske unije, pa tako pelješko zadrugarstvo ima budućnost.