Zagrebačke otpadne vode: Preskupo i neefikasno

Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba (CUPOVZ) najveća je zagrebačka rupa bez dna.

Otkako je još 2004. godine započela njegova gradnja, koncesionari, njemački RWE Aqua i austrijski Wassertechnik (konzorcij Zagrebačke otpadne vode, ZOV) obilato su se okoristili ugovorom s Gradom.

Njihova naknada svake godine iznosit će 420 milijuna kuna, bez obzira koliko vode pročistili. Ako Vodoopskrba i odvodnja Zagreb kroz naknadu za pročišćavanje voda od građana ne prikupi dovoljno novaca, Grad se ugovorom obvezao pokrivati tu razliku, zbog čega se procjenjuje da je od 2004. iz proračuna u nepovrat otišlo oko pola milijarde kuna! Grad pak nema novaca koncesionaru plaćati tu razliku, pa se 2006., 2007. i 2008. spašavao cesijskim ugovorima sa Zagrebačkom bankom koja je u tim godinama otkupila gotovo 300 milijuna duga. Pod kojim uvjetima, ne zna se.

Umjesto prvotno planiranih 180 milijuna eura, konačna cijena je zbog niza dodatnih radova koje je odobravao Grad narasla do 297,5 milijuna eura, a građani su je već višestruko pretplatili. Zbog svega je i cijena pročišćavanja po kubičnom metru dva puta rasla.

Prema podacima koje je prije dvije godine objavila Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) proizlazi da će pročistač koštati čak 326,7 milijuna eura. Ne čudi da se RWE i Wassertechnik bankama hvale da im je ovo najuspješniji ovakav projekt!

Sam rezultat projekta vrlo je dvojben - Novi Zagreb, Dubrava i Sesvete uopće nisu priključeni na pročistač, tako da proizlazi da građani već godinama s 2,8 kuna po m3 vode plaćaju uslugu koju uopće ne dobivaju. Takva praksa je protuzakonita, pa ne bi bilo neobično da građani u nekom trenutku podignu kolektivnu tužbu protiv Grada i zahtijevaju povrat tih sredstava.

Sam uređaj nije ispunio svrhu zbog toga što Grad Zagreb do danas nije riješio tretman 200.000 t mulja u Resniku, koji je trebalo spaljivati u spalionici koja u međuvremenu nije izgrađena. Nedavno je procijenjeno da bi gradnja takvog uređaja koštala daljnjih 700 milijuna eura, što je mogućnost koju je koncesionar oduševljeno pozdravio.

Na brojne nepravilnosti oko pročistača godinama je upozoravala Državna revizija, pa je tako radeći reviziju Vodoopskrbe i odvodnje 2014. primijetila da će se od 2004. do 2028. godine za nadoknadu troškova gradnje pročistača, Domovinskog mosta i drugih objekata vrijednih 297,5 milijuna eura ZOV-u platiti milijarda eura, odnosno 728 milijuna eura više od onoga što je uložio.

Za poslovanje pročistača zainteresirao se i USKOK te je ovoga proljeća u aferi Pročistač podigao optužnicu protiv Ante Pavića, direktora ZOV-a, Hannesa Schweitzera, voditelja projekta i nadzornog inženjera radova na izgradnji glavnog odvodnog kanala, Darka Turopoljca, vlasnika tvrtke Dia graditeljstvo, i Damira Vuljanka, a tereti ih se za milijunske malverzacije.

I to nije sve. Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, prema propisima Europske unije, mora na nadogradnju, a iako bi prema ugovoru Grada i koncesionara, to morao financirati upravo koncesionar, radovi vrijedni 53,7 milijuna eura, “amenovala” je Gradska skupština, financirat će se iz blagajne metropole. I to kreditom...