Brodnjak: NLB želi prodor u Hrvatsku i Albaniju

Blaž Brodnjak jedan je od poslovnih lidera u regiji. Uspavanu banku restrukturirao je u regionalnu bankarsku grupaciju koja se za primat natječe s mađarskom OTP bankom. Poznat je po ogromnoj energiji i čvrstom stisku ruke.

Banke u NLB Grupi izvrsno posluju. Svi oni osvajaju tržišne udjele u ključnim segmentima, u poslovanju s stanovništvom, posebice u stambenom kreditiranju. Vrlo važan doprinos uspjehu NLB Grupe daju i banke kćeri, čiji je doprinos činio više od polovice polugodišnjih rezultata Grupe ove godine. Gledamo li samo rezultat matične banke NLB, d. d., od 223 milijuna eura rezultata nakon oporezivanja, čak 130 milijuna eura predstavljalo je dividende podružnica. Unatoč činjenici da banke kćeri sudjeluju s više od polovice dobiti NLB Grupe, one predstavljaju tek oko deset milijardi eura bilančne sume, od ukupno 25 milijardi, koliko iznosi bilančna suma NLB Grupe. Od manje baze, banke kćeri daju najveći doprinos učinku, zbog čega smo vrlo zadovoljni njihovim poslovanjem.

U svim zemljama u kojima poslujemo imamo kritičnu masu i tržišne udjele koji prelaze deset posto. Dakle, dovoljno smo veliki da možemo suvereno provoditi poslovne politike u cijeloj regiji i time je gospodarski povezivati. Nitko nema iluzija da bi ovo područje moglo biti jedinstvena država, ali želimo da to postane jedinstven gospodarski prostor po uzoru na Skandinaviju. Prema našem mišljenju, zemlje zapadnog Balkana trebale bi biti prioritetni kandidati za ulazak u EU, jer su, na kraju krajeva, okružene Europskom unijom. Proces približavanja EU traje apsolutno predugo, što, po mom mišljenju, pokazuje neodgovornost Europske komisije, kaže Brodnjak u intervjuu za Delo.

Hrvatska je naš susjed s kojim također imamo veliku gospodarsku suradnju i razmjenu roba i usluga. Kako vidite ovo tržište koje vam nedostaje? Koje mogućnosti vidite u tome?
Cijelo vrijeme pratimo hrvatsko tržište. Trenutno nemamo nikakvu izloženost prema hrvatskim poslovnim subjektima niti prema Republici Hrvatskoj. To znači da predstavlja veliki neiskorišteni potencijal već u financiranju svoje javne blagajne. Mi, dakle, ne posjedujemo obveznice Republike Hrvatske kojima bismo s nekoliko milijardi mogli pomoći u financiranju njezina proračuna. Nemamo tu čak ni izloženost infrastrukturnim i logističkim projektima, recimo cestama i željeznicama. To možemo i bez preuzimanja hrvatskog tržišta, jer možemo započeti prekogranično poslovanje s velikim hrvatskim tvrtkama, upravo iz Slovenije i našom likvidnošću.

Zainteresirani smo i za nova velika postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Puno se govori o nuklearnoj energiji. Osobno smatram da dugoročno vjerojatno nema alternative drugom, pa čak ni trećem bloku Nuklearne elektrane Krško. Stoga bih podržao ulazak Republike Hrvatske kao suinvestitora u ovaj projekt. U NLB-u cijelu regiju smatramo jednim ekosustavom i duboko smo uključeni u njega. Hrvatska je, naravno, ključni kamen u tom mozaiku.

Hrvatska nije samo jedan od najvažnijih trgovinskih partnera, već i gospodarski i zemljopisni most između naših tržišta. Za nas ne poslovati u Hrvatskoj znači biti nekompletan. Osim toga, godišnje u Hrvatskoj odmara 800.000 Slovenaca. Ima smisla i smisla pratiti i te tokove. Zaista bismo željeli da u jednom trenutku uspijemo prevladati povijesne nesuglasice između dviju država i da NLB počne poslovati iu Hrvatskoj, jer bi to bilo dobro za sve - Republiku Hrvatsku i njezine stanovnike, kao i za NLB Grupu. Ako bismo tome dodali i Albaniju, jedini bismo pokrivali cijeli prostor zapadnog Balkana.

Grupa NLB, sa sjedištem u Ljubljani, sada ima više od 8.000 zaposlenih i ukupnu bilancu od približno 25 milijardi eura, poslujući u šest zemalja. Kako vidite njegov strateški razvoj u narednim godinama?

Planiramo da ćemo uz dovoljno razboritu poslovnu politiku u idućih pet do sedam godina uspjeti udvostručiti obujam poslovanja. Dakle, kako bi premašili bilančnu sumu od 50 milijardi eura, što je otprilike 80 posto trenutnog slovenskog BDP-a. Ako bi se marže normalizirale na srednjoročnim razinama između 2,5 i 2,7 posto, mogle bi premašiti razinu dobiti od 700 milijuna eura godišnje. No, ako govorimo o sljedećih deset godina, mogli bismo dosegnuti obujam poslovanja jednak BDP-u Slovenije, Srbije ili nešto manji od hrvatskog, te godišnju dobit veću od milijardu eura. Ovo nisu predviđanja, ovo je vizija koja je, uz malo sreće, i ostvariva. Time želimo ponovno povezati sva tržišta bivše zajedničke države i sva tržišta Zapadnog Balkana. To je naša vizija, ali još nam nedostaju dva tržišta, Hrvatska i Albanija.