Sve više država razmatra poseban porez na ekstraprofit za banke

Novca nikad više, kamata zagarantirana, nema rizika, za zaradu je potrebno razmišljanje na razini amebe. Uz to rastu i kamate na kredite, a one na depozite, odnosno novac građana u bankama, i dalje su zakopane oko nule.

Renesansa u bankarskom sektoru, prava "Piramida sreće" u kojoj svi dobivaju, a zakonita. No, sve piramide sreće naučile su nas da nema igre u kojoj svi dobivaju i da netko mora biti i gubitnik, u ovom slučaju to su središnje banke, koje će poslovati s gubitkom, pa onda i državni proračuni u koje neće biti uplata dobiti središnjih banka, a onda u konačnici, kao i uvijek – građani, piše Novi list.

Shvatile su vlade u eurozoni da je vrag odnio šalu, sve više njih najavljuje poseban porez na banke, on se razmatra i u hrvatskom Ministarstvu financija.

Posebni porezi na ekstraprofite postali su posljednje dvije godine stalna tema u Europskoj uniji. Prvo su bili reakcija na to da je u energetskom sektoru višestruko povećan profit, pa su onda shvatili da se nešto čudno događa i s maržama prerađivačkih i maloprodajnih kompanija. Logično, na red su došle i neizbježne banke.

Tržišna konkurencija u koju se EU kune, ona koja je jedan od temelja na koju su zajednicu europskih država postavili njezini tvorci već dvije godine nije odradila posao za građene EU-a.

Nitko se prihvatljivijim cijenama ne tuče za kupce. Kao što se banke prihvatljivijim kamatama ne tuku za klijente. Trenutno im novca građana ne treba.

Sve to mirno, pripisujući posljedice isključivo pandemiji i ratu u Ukrajini, mirno su gledali regulatori, a EU ih valjda ima i za to kako udisati zrak, u akciju su krenule nacionalne države.

Njihove vlasti nisu odgovorne milijunima stranica paragrafa iz europskog zakonodavstva nego milijunima građana. A, njima je život sve teži.

Nije ni čudo što jedna za drugom europske države uvode posebne poreze, i što se najavljuje novi porez dok se još nije u potpunosti naplatio ni onaj prethodni.

U hrvatskom Ministarstvu financija razmatraju tu mogućnost, ali prije toga po svemu sudeći ponudit će građanima da nešto zarade na kratkoročnom zaduženju države.

Nakon narodne obveznice građani će upisivati i narodne trezorske zapise. Umjesto banaka, oni će na polugodišnjem ili godišnjem zaduživanju ubirati kamate.

Narodna obveznica pokazala je da interesa i novca za to ima. Privremeno je to rješenje, ali kao članica EU-a i eurozone Hrvatska drugo ni nema. Jer, dok se Bruxelles pokrene, građani bi već mogli zbrajati zaradu od još jednog financiranja države.