“Bez obzira na ove, možemo reći “trzavice”, ovo ne izgleda kao nešto što će se proširiti i postati rat koji bi ponovio nešto slično onom Jomkipurskom. Da li je moguće djelovanje prema Iranu, to bih ostavio kao nekakvu soluciju, pogotovo kako će informacije i istraga o onome što se dogodilo početi izlaziti van. I kad Amerikanci s mornaricom dođu do izraelske obale”, kazao je Avdagić za N1 pa nastavio:
“Čini mi se da su i dalje svi u islamskom svijetu prilično suzdržani, bez obzira što je odnos prema Palestini i Gazi, prije svega, dosta emotivan. Koliko je ovo iznenadilo Izrael, iznenadilo je i kompletnu globalnu političku scenu. Čitav svijet je iznenađen i svi biraju riječi u komunikaciji. S druge strane, poruke iz SAD-a su ciljane i baš kakve trebaju biti. Govore o podršci, ali i da treba paziti na civile.”
“Brojne arapske zajednice postoje u Europi i problem se može dodatno raspiriti. Palestinci prolaze nešto što im nije novo, nešto s čim žive. Ali, Izrael nikad nije imao ovakve žrtve. Zato, volim ponoviti rečenicu jednog čovjeka iz Gaze: “Mi se nikad nismo bojali smrti. Bojali smo se života i onoga što on nosi”, kazao je Avdagić i dodao:
“Sad kad su ugašeni voda i struja, Gaza je ustinu postala konc logor. To je nedopustivo. Ne može se stanovnike Gaze izjednačiti s Hamasom. Zato se vraćam na američke poruke o tome da treba paziti na civile. Ne možemo reći da nema jake mržnje kod stanovnika Gaze prema Izraelcima, ali to je jedna priča. Ne možete kažnjavati više od dva milijuna stanovnika zbog onoga što je Hamas napravio.”
“Ne mogu reći da ovdje prepoznajemo naznake namjernog ciljanja civila, zasad. Primarno se cilja određene osobe, ali ako ciljate zgradu u kojoj živi nekoliko stotina ljudi zbog jedne osobe, to spada pod zločin. Sjećamo se prekomjernog granatiranja u Domovinskom ratu, zbog čega se sudilo generalu Gotovini. Dokazano je da ga nije bilo, ali ovdje to nije slučaj”, naglašava Avdagić pa nastavlja:
“Hamas je napravio nešto strašno, nedopustivo i to treba osuditi. Tko to ne osuđuje, sudjeluje u zločinu na neki način. No, to ne može biti opravdanje za gađanje zgrada. I više ih se ne upozorava. Zamislite to, ljudi u Gazi ne brinu što ih se raketira nego što ih se ne upozorava.”
